Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 5, 21-43

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Gospodin je pravedan i dovijeka traje ljubav Njegova!
Bog je čovjeka stvorio za neraspadljivost i besmrtnost, ali je đavlovom zavišću u svijet došla smrt. Zbog svog neposluha prema Bogu i nasjedanja na đavlovu zamku, čovjek postaje smrtan i potreban mu je spasitelj i izbavitelj iz tog zla.
Gospodin je spor na srdžbu i bogat dobrotom i kako kaže psalmist da Njegova srdžba traje samo za tren, a Njegova dobrota čitav život.
Tako u svojoj neizmjernoj ljubavi i dobroti prema čovjeku, On šalje svog Jedinorođenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe i kao Onoga koji će nas izbaviti od smrti i svakog drugog zla.
Ovim nam naš Nebeski Otac i Njegov Sin Isus iskazuju svoje beskrajno milosrđe i pokazuju nam primjer darežljivosti. Jer kako je Krist sišao s neba iz svoje slave, došao među nas i rodio se kao siromah radi nas i našeg spasenja, tako traži i od nas darežljivost i milosrđe za druge.

Krist je došao k nama da nam pomogne u svim našim nevoljama i da nas vodi putem k svom i našem Ocu Nebeskom. Neprestano je činio, a i danas čini, djela ljubavi i milosrđa prema svima – tješio je, hrabrio je, ozdravljao, pomagao…
Činio je silna i čudesna djela. Mnogi su primjeri u Evanđelju gdje Isus nagrađuje vjeru onih koji ga nešto mole, koji nešto od Njega traže.
I u Evanđelju ove nedjelje Isus kaže – “Ne boj se! Samo vjeruj!”
Također stoji u Evanđelju da svima koji Krista prime i koji Mu vjeruju dade moć da postanu djeca Božja.
I mi, danas, po ovoj Riječi Božjoj ne bojmo se i vjerujmo Kristu, svom Spasitelju i Otkupitelju!
Zahvaljujmo svim srcem za dar vjere i molimo Gospodina da nam još više umnoži vjeru!
Aleluja!

Tonćika

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU