Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Riječ Gospodnja.
U današnjem Evanđelju Gospodin govori o najvažnijoj zapovijedi, dvije zapovijedi ljubavi, ljubi bližnjega kao sebe samoga. Možemo pomisliti da se najprije trebamo pobrinuti za sebe pa tek onda misliti na druge te da nam je Gospodin prepustio što mi želimo ili ne želimo ljiubiti. Na ovakva tumačenja upućuje nas današnji individualizam svijeta koji nas potiče što i kako ćemo ljubiti.
No Isus ne prepušta nama na volju koga ljubiti kao bližnjega, tko je pored nas kao naš bližnji. Isus ne prepušta da naša ljudska ljubav bude mjera ljubavi prema sebi samome a ni prema bližnjemu. Mi smo slabi i grešni i u stanju smo sve izokrenuti, izopačiti i ljubav pretvoriti u posesivno sebeljublje umjesto da je živimo kao velikodušno sebedarje. Spremni smo svoje navike i strasti, požude i grijehe proglasiti ljubavlju. Kako u zbrinjavanju sebe nikad kraja, ne bi bilo početka za našeg bližnjega.
Ovoj zapovijedi prethodi zapovijed o potpunoj ljubavi prema Bogu i ukazuje nam kakva treba biti ljubav prema čovjeku. Bez spoznaje Božje ljubavi i prihvaćanja iste nemoguće je ispravno ljubiti čovjeka onom autentičnom ljubavlju koja ga ljubi i u njemu samome i koja teži prema vječnom dobru.
Ove dvije zapovijedi neophodno su u paru. Jer ljubiti Boga i to ne prevesti na ljubav prema čovjeku bila bi puka teorija. Bez Božje ljubavi bili bi bez solidnog temelja što bi dovelo da ljubav pretvori u nezdravu ili iskrivljenu ljubav. Tada bi čovjek postavio sebe kao kriterij ljubavi prema bližnjemu, odlučivao o tome što je prava ljubav. Kao što nam Isus nije prepustio da mi odlučujemo tko je naš bližnji kojeg trebam ljubiti, zapovjedio nam je ljubav prema neprijatelju. On je mjera prave ljubavi, nalaže nam da ljubimo ljubavlju kojom nas je on poučio da ljubimo Boga i čovjeka. Pokazao nam je da ljubiti bližnjega kao sebe samoga znači dati život za njega, skrbiti se oko njegova spasenja.
U istom činu ljubavi prema Bogu uključimo sebe i bližnjega. Istom jačinom želimo spoznaju pravoga Boga i vječno spasenje sebi i bližnjemu. Dopustimo stoga svome Učitelju da nas pouči ovoj pravoj ljubavi prema Bogu iz koje izvire ljubav prema bližnjemu. Otkriti ćemo kad smo Bogu uzvratili na ljubav, tada smo istinski uzljubili sebe i omogućili da ispravno djelujemo za svoga bližnjega.
To nam je pokazao naš božanski Učitelj koji je tako ljubio Oca i vršio njegovu volju do te mjere da je predao sebe za nas i naše spasenje. Sljedimo taj primjer, samo tako ćemo se do kraja ispuniti njegovom ljubavlju i najcjelovitije raditi na spasenju svoga bližnjega.
Hvala ti Oče za tvoga sina Isusa Krista kojeg si predao za nas, dao nam ga za Učitelja, primjer kako ljubiti bez zadrške, do kraja.
Amen! Aleluja!
Draženka