Sabrat će svoje izabranike s četiri vjetra.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 13, 24-32

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.
A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Riječ Gospodnja.

Crkvena godina bliži se svome kraju. Markovo evanđelje naviještava nam dramatični kraj ovoga svijeta, katastrofu čovječanstva. Uhvati nas jeza pri pomisli na pomrčinu sunca i mjeseca, na padanje zvijezda.
Ali, gle u tom trenutku pojavljuje se Sin Čovječji u svoj svojoj moći i slavi! Dolazi po svoje vjerne. Divne li i radosne vijesti!

Isus nam daje jasnu poruku što trebamo činiti. Dogodi nam se da ne znamo iščitati tu poruku koja se odnosi na svakog čovjeka. Usmjereni prema sporednim sadržajima, koji se tek naizgled čine važnim, možemo krenuti u neželjenom pravcu.
Često je naš pogled usmjeren na društvenu zbilju, uslijed čega pozorno promatramo i uredno kritiziramo i komentirao sve događaje i pojave našeg svijeta i vremena. Uporno upiremo pogled prema našoj zemaljskoj budućnosti, nekad u strahu od onoga što bi nam se moglo dogoditi. Skloni smo biti katastrofični, sporo izvlačimo zaključke samo za sebe i odgađamo odluke. Ne vidimo da trebamo reagirati odmah, sada.

Isus nam uvijek skreće pozornost na naš osobni život sada. Odgovornost tražimo u drugima zaboravljajući da imamo samo jedan život i da nam istinska budućnost ovisi o tome koliko smo mi sami vjerni Bogu.
Za naš slab duhovni i loš ćudoredni život snosimo osobnu odgovornost.
Samo takav čovjek može svjedočiti Isusa, može znati što Isus želi od njega. Takav čovjek može prepoznati znakove Božjeg prisustva i učiti se od smokve i njezinog lišća u prispodobi.

Nijedan naraštaj neće proći, a da se neće ispuniti Njegove riječi. Pitanje je hoće li pojedinci u tom naraštaju prepoznati Njegovu blizinu, hoće li prepoznati Riječ.
Bit života nije usredotočiti se na svemirske i svjetske događaje, nego na osobu Isusa Krista kojega sve ima navijestiti i za čiji nas dolazak sve priprema.
Dolazi li kraj svijeta po nezaustavljivoj promjeni klime, atomskim ratom, tsunamijem ili će kozmička katastrofa uništiti život na zemlji?
Bog u svojoj ruci drži sve nas, On nas je stvorio iz ljubavi.
Radosna vijest traži od nas da gledamo u Sina koji će doći u moći i slavi.
Pogled u Njega oslobađa nas od svakog straha i osjećaja krivnje.
Čeznimo za Njegovim dolaskom i pripremajmo se za taj susret svakog trena.

Lidi

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU