Ova je sirota udovica ubacila više od svih.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 12, 38-44

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Riječ Gospodnja.

U Evanđelju po Marku od ove nedjelje tema je darivanje. Isus u ovom odlomku Markovog Evanđelja oštro osuđuje pismoznance. No u tom istom odlomku nekoliko redaka prije isti Isus pohvaljuje jednog pismoznanca i kaže “Nisi daleko od Kraljevstva Božjega” ( Mk 12,34).
Taj pismoznanac je pitao Isusa koja je najveća zapovijed, kad je Isus odgovorio: “Ljubav prema Bogu i bližnjemu” pismoznanac je uskliknuo da je to “više nego sve paljenice i žrtve” (Mk 12,33 ).
To nam ukazuje da Isus ne stavlja sve pismoznance u isti koš. On ne govori da se čuvamo svih pismoznanaca nego onih ,,koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama, proždiru kuće udovičke pod izlikom dugih molitava”.
Duge haljine nose učene osobe vrijedne časti i poštovanja.
I sam Isus kao Učitelj nosio je dugu haljinu. Te haljine se dotakla žena koja je bolovala od krvarenja i ozdravila (Mk 5,27-28 ). Dakle nije problem u dugoj haljini nego kako se pismoznanac u njoj ponaša.

Oni nisu spremni “opasati svoje bokove” ili podijeliti svoju odjeću sa siromasima. Oni govore a ne čine i u svojoj učenosti nisu naučili najvažnije: biti ponizni.
I još gore zloupotrebljavaju molitvu i kako Isus oštro kaže proždiru kuće udovičke tj. nemaju sućuti za nezaštićene osobe.
Isus sjedi pred Hramom i sve to promatra. Tada Hram nije bio još nerazrušen.
Nasuprot pismoznancima-lošem primjeru daje nam dobar primjer udovice koja je u hramsku riznicu ubacila puno manje novca od bogataša ali ona je ubacila puno više-sve što je imala, sav svoj žitak.

Poslije ovoga događaja Isus će ići na Maslinsku Goru podnijeti Muku. Kao i ova udovica, udovica iz Sarfate koja je ugostila proroka Iliju, je simbol nezaštićene osobe. No takve osobe su primjer velikodušnosti i vjere.
Isus je hvali zbog njezine darežljivosti i pouzdanja.

Naš život je dar od Gospodina. Trebamo ga potrošiti i predati Stvoritelju. Trebamo se osloniti na Njega, predati mu se i priznati da bez Njega ne možemo učiniti ništa.
Ovisni smo o Njemu. On nas želi cjelovite, bez zadrške.
U predanju nas ispunja svojim Duhom i beskrajnom ljubavlju. I govori: “Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”.

Hvala ti Isuse što si ti naš odmor, što nas oslobađaš od svih bremena i iskazuješ nam silnu ljubav. ALELUJA ! Slava ISUSU !!!

Draženka

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU