Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 24,35-48

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

U Lukinom Evanđelju od 3. Uskrsne nedjelje ISUS se ukazuje učenicima. Oni su još u strahu, vratili su se iz Emausa, jedanaestorica i drugi učenici okupljeni međusobno govorili i razmjenjivali iskustva. Na putu u Emaus bila su dvojica učenika a sada je grupa puno veća. Oni su ga iskusili zajedno. Sam Isus stupa u njihovu sredinu i kaže im ,,Mir vama!” i oni se najprije prestrašiše. Ipak su ga susreli, vide ga svojim očima, gledaju ga, rukama ga pipaju ( 1Iv 1,1 ). Strah se povlači pred čuđenjem i radosti.

Put do vjere je težak,do nje učenici dolaze polako. Susret s Uskrsnulim, njegove riječi, njegovo tumačenje Pisma i njegovog vlastitog puta, sve to postaje dio osobnog iskustva učenika i konačno ih čini ljudima vjere. Uskrs čini da iz onih koje je Isus zvao i koji su ga slijedili na njegovom putu i onih koji su bili očarani čovjekom iz Nazareta i njegovom poukom, koji su imali velika očekivanja od njega postaju ljudi vjere. Osobno su prihvaćeni na Isusovom putu. Nakon Uskrsnuća učenicima najprije teško pada vjerovati ali oni u Uskrsnulome točno susreću onoga koga su za vrijeme njegova života slijedili i kojeg su mnogi u njegovoj patnji napustili. Postoji osobni odnos, stid i razočaranje. Ali sada i novo iskustvo, on živi, on je kod njih i zove ih na novi način nasljedovanja, oni trebaju biti svjedoci i prenijeti drugima sve što su s njim doživjeli.

Ovo nas nanovo poziva da nakon Uskrsa razmislimo o našoj vjeri. Tu je pitanje o našem osobnom odnosu prema njemu. Koja su to iskustva i odnosi? A tu je i nalog da budemo svjedoci. Isusova riječ je ponuda, poziv kojem se možemo odazvati, jedna otvorena mogućnost. Isusu je svaki oblik pritiska stran jer on respektira našu slobodu. Isus nam predstavlja Boga koji zahtjeva i nagovara nas ali nikad nas ne prisiljava na nešto.

Mi smo tu da horizonte mogućega proširimo što se ljudima koji ne poznaju Boga čini nemoguće. To proizlazi iz Uskrsa, iz uskrsnog događaja – iz Isusovog uskrsnuća i iz razgovora i susreta učenika s Uskrsnulim. On proširuje naše obzore i pokazuje nam alternativne mogućnosti već ovdje i sada usred svijeta u kojem živimo. Zato moramo uvijek sve više biti ljudi vjere.

Gospodine umnoži nam vjeru,daj nam milost da te živo susrećemo u Euharistiji kako bi mogli biti tvoji svjedoci sve do nakraj zemlje. Daj da budemo navjestitelji tvoje radosne vijesti.

Amen! ALELUJA !!!

Draženka

TREĆA VAZMENA NEDJELJA