Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 2,41–52

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi

Riječ Gospodnja.

Današnja Nedjelja je Nedjelja Svete obitelji. Čitanje iz Lukinog Evanđelja nam opisuje kako su Marija i Josip hodočastili s Isusom u Jeruzalem kad je imao 12 godina. Na putu im se Isus izgubio, tražili su ga tri dana.
Kad su ga našli u Hramu među njima se odvio dramatičan dijalog. Na Marijino pitanje zašto im je to napravio, žalosno su ga tražili, Isus odgovara ,,Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega.” Iz odgovora ,,niste li znali” moglo bi se shvatiti kao prijekor, da nemaju uvid u njegov život i ponašanje. Iako dvanaestogodišnjak on zna šta hoće a njih proziva kako nisu dovoljno dobro znali gdje bi mogao biti.
Ali iza ovoga slijedi drugi detalj: ,,I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.”
Ovo Evanđelje daje nam razmišljati o dvije teme pitanje znanja i neznanja kod roditelja i posluha kod djece.
Obje ove teme danas su jako aktualne jer živimo u vrijeme izokrenutih vrijednosti, ne zna se tko odgaja a tko je odgajanik, tko je roditelj a tko je dijete.
U mnogim obiteljima više se ne zna za riječ stega i odgoj. Problem je u tome što roditelji ne znaju svoje mjesto pred Bogom, ulogu koju im Bog povjerava, na svijest i znanje koje bi trebali prenositi.
Odgajati treba pružajući primjer, zna se što se hoće od odgoja i kamo dovesti odgajanika.
Kad roditelj nije siguran koje vrijednosti pružiti djetetu tada dopušta da uvjetuju i pada pod utjecaj djece, tada udovoljavaju djetetu da ga pridobiju. Puno se popušta djeci u smislu duhovnih dobara i vrijednosti. Mladi zbog toga izgube osjećaj za poštivanje starijih a stariji to dopuste. Povlače se pred ,,naprednom” generacijom koja poslije prema starijima nastupa agresivno, podcjenjuje ih se, kao da se odgoj događa sam po sebi bez posebnog napora i zapreka i opasnosti za skretanje s pravog puta.
Zapravo to pokazuje kako roditelji pokazuju određenu vrstu neznanja o životu onom pravom, božanskom. To ih kasnije dovodi u nesigurnost u odgoju što djeca iskorištavaju i tako ih prozivaju za neznanje i nesposobnost.
Vrlo je važno da roditelji usmjeravaju djecu prema Božjim vrijednostima.
Božje vrijednosti su neprolazne i stabilne, čvrste i životno važne. Dok ljudi svoje vrijednosti prilagođavaju duhu vremena, svijeta i nestalnostima moda.
Zato roditelji trebaju steći odgojnu sigurnost pred Bogom i ljudima.
Marija i Josip su bili svjesni svoje odgovornosti pred Bogom, bili su svjesni svoga poslanja. Isus im nije rekao drsko i otresito nego blago odgovorio: ,,Niste li znali da mi je biti u kući Oca mojega”?Ovim odgovorom htio je dati poruku nama kako se u odgoju treba ravnati prema Bogu a ne prema ljudskim nahođenjima. Zato su ga vodili u Hram u Jeruzalem na hodočašće od nekoliko dana.
Ovaj događaj nam služi za naše spasenje. Riječima koje je uputio Mariji i Josipu upućuje i svim roditeljima da odgajaju djecu učeći ih živjeti za Oca nebeskog i za sve sadržaje kojima poučava ljude. Roditeljima je prvotna zadaća skrbiti za djecu odgajajući ih za kuću Očevu, Očev dom. Ako to ne čine previđaju svoju temeljnu zadaću.
Marija i Josip su to činili, Isus je znao da su sve to činili u ime Boga.
Iako sin Božji bio im je poslušan.
Time daje važnost poslušnosti i primjer djeci kako trebaju iskazivati poštovanje i posluh roditeljima posebno kad ih uče svetim i neprolaznim stvarima.
Budimo poučljivi njegovim primjerom i trudimo se razviti ovu svetu krepost poslušnosti po uzoru na našeg utjelovljenog Gospodina kako bismo i sami napredovali u dobi, mudrosti i milosti.
Molimo se Svetoj Obitelji za sve naše obitelji da budu škole svetosti! Amen! Aleluja!
Draženka
SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA