Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 6, 1-15

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ Gospodnja.

U središtu današnjih misnih čitanja je kruh, Bog ga umnaža jer želi da ljudi žive, dati kruh, znači omogućiti im da žive.

Život kršćanina se hrani otajstvom euharistije, koja je naviještena u Bibliji, sakramentu jedinstva i ljubavi, koja u Crkvi okuplja sve Kristove udove u jedno.

Ulomak iz današnjeg Ivanova evanđelja, govori nam o zgodi umnažanja kruha, predznaku euharistije. Gospodina je slijedilo mnoštvo, zaneseni Njime, ostali su bez hrane. Isus predlaže apostolima da služe, događa se čudo, Božji odgovor kad čovjek nema rješenje. Isus za suradnju izabire jednog dječaka da izvrši svoje djelo, jer cijeni sudjelovanje malenih u svemu što je činio. Narod ga hoće zakraljiti jer su mislili da će tako osigurati sebi ono što im treba za ovozemaljski život, bez muke i truda. Nisu ga razumjeli, jer Isusovi kriteriji su drugačiji i Isus odlazi od njih.

Bog može s našim ograničenim mogućnostima, sposobnostima i talentima učiniti puno više nego mi možemo slutiti u našoj maloj vjeri. Često zanemarujemo malene pored sebe, čak su nekad smetnja i teret, današnjem čovjeku, te ih u brzini života i mnoštvu obveza ne primjećujemo. Ne vjerujemo da nam preko njih može doći blagoslov i Božja milost. Više se uzdamo u vlastitu snagu i moć novca, nego u značaj malenih, koji su znak Božije prisutnosti i djelovanja.
Čovjek iako tjelesno sit, gladuje i žeđa za nečim, što je iznad zemaljskog. Isus nam daje kruh, koji dolazi s Neba. Taj kruh je On sam, daruje sve za čim čeznemo. Tko Njega prima, prima život vječni.

“Oče, oči sviju u tebe su uprte, Ti im hranu daješ u pravo vrijeme, Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.”   Ps. 145, 15-16

Senka

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU