Ovaj Put s Gospodinom je prava avantura. Nikad ne znamo kuda će nas On povesti. Iz susreta u susret prelazimo dio tog puta, nastavljamo kroz tjedan razmatrajući i hraneći se onim sto smo primili, a znamo da, čime se hranimo, da to se vidi u našem životu. Večeras smo zastali na tom putu u susretu sa Njim, živim Bogom i imali smo tisuću razloga za slavljenje. Kako velik moj je Bog….
Već na predmolitvi dok smo molili za blagoslov susreta i za izljev Duha sv. On nas poziva da mu predamo terete koje nosimo na leđima kako bi oslobođeni mogli doći bliže Njemu. Hrabri nas da se ne bojimo svojih slabosti, jer se želi proslaviti baš u našim slabostima. U njima želi očitovati svoju jakost.
2Kor 12, 10 ,,Jer kad sam slab,onda sam jak.”
Kad iskusimo svoju nemoć onda na djelo dolazi Božja moć. Dok god mislimo da smo mi jaki, da svojom snagom možemo sve, isključujemo Boga iz svog života. A kad smo slabi, nemoćni, pritisnuti ovozemnim teretima, problemima, bolestima onda svoj pogled i vapaj upućujemo Bogu. Krhka je naša tjelesnost, duh je jači, zato jer nam je Duh udahnut od Stvoritelja kad nam je darovan život. I on uvijek traži svog Stvoritelja, Životvorca. Vapi k njemu u svojoj nemoći. Zato smo u slabosti jaki. Ali Gospodin nam kaže, da On podiže, oslobađa, ljubi. I s tom mišlju ulazimo na susret s Njim. Dolazimo pred Njegovo lice, jer žrtva čista predana je. Ulazimo da slavimo Njegovo sveto Ime Jahve! I tu u trenutku darovane milosti On nam progovara , traži od nas, vapi da Mu dopustimo da uđe u naše slabosti, u našu bol, u naš život i da se proslavi. On moli nas, koje li ljubavi koja se daruje. Veliki Bog moli za dopuštenje da uđe u naše srce, u nas život.
Otkr. 3,20 ,,Evo na vratima stojim i kucam…”
O Bože moj, pa zar i mogu pomisliti da ti ne otvorim? Ili možda ne čujemo, zaglušeni bukom svijeta, ili ne možemo pritisnuti onim teretom koji nosimo na leđima. Pa na početku nas pozvao da Mu to predamo.
O Bože, pa ti nikad ne odustaješ i svoje milosrđe obilato dijeliš onima koji ga traže, ali i onima koji ne znaju tražiti. Ti kucaš. Pa mnogi su večeras vidjeli Tebe i ta vrata na koja kucaš. Hoće li otvoriti?
Ali Ti si obećao po proroku Izaiji : ,,Zbog patnje duše svoje vidjet će svijetlost i nasititi se spoznajom njezinom!” Iz 53,11.
Pa ti si nam dao svoju riječ, a tvoja riječ je istina. I večeras si nam rekao da je ne propustimo niti zaboravimo.
O kako nam je potrebna tvoja riječ. Da Te upoznamo i dođemo Ti blizu, tu u okrilje Tvoje ljubavi! Da zagriješ ono što se ohladilo u nama, da otopiš led u našim srcima, da probudiš žar i čežnju za Tobom.
Draga sestro i dragi brate, probudi tu čežnju u svojoj nutrini, probudi tu žeđ jer On te zove: ,, Dođi i napoj se, tu na živom izvoru! Dođi i pij!” Pij za sve dane i godine. Za vječnost. I zato veli: ,,Ako je tko žedan, neka dođe k meni. Neka pije! ” Iv 7, 37.
Čujete li? Tko je žedan neka dođe.
Na naše susrete sa Njim! Na putovanje sa Njim. Da Ga slavimo. I sveto Ime Mu!
Ma imamo tisuću razloga za slavljenje! ALELUJA!