Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 3, 13-17

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Riječ Gospodnja.

Na krštenje Gospodinovo završava Božićno vrijeme i Isus započinje svoje javno djelovanje.
Isus dolazi na rijeku Jordan da ga Ivan krsti. Ivan završava sa svojim poslanjem-navještanje dolaska Isusa – Mesije. Ivan raspravlja s Isusom i odbija da ga krsti no Isus to izričito traži. Ivan smatra da nije potrebno krštenje obraćenja i pokore za Isusa pa ga stoga odbija. Isus kao Božji Sin nije imao potrebu za tim ali je Ivanovim krštenjem želio pokazati svoju ljudskost, prihvatio je sve uvjete ljudskog života, poniziti se pred Ivanom, ući u vode Jordana, kako reče: ispuniti svu pravednost. Tako je učinio da Bog posveti sve one koji idu putem poniznosti, te posvetio i vode Jordana kako bi njegovom snagom zadobile snagu krsne milosti koju primaju svi krštenici.
Ivan je bio nopopustljiv dok mu Isus nije rekao: Pusti sada!
U ovom odnosu Isusa i Ivana popustljivosti i nepopustljivosti i mi se svakodnevno susrećemo.
Nepopustljivi smo u našim inatima, ne odstupamo od svoga kad smo osobno povrijeđeni, nastupamo nepomirljivo. Nepopustljivi smo kad se navješta ono Božje, želimo osporiti. Nepopustljivi smo u oholosti i umišljenosti i pred Bogom. Lako udaljujemo Boga od sebe kao da nam je protivnik a ne Otac. U stvari popustljivi smo prema zlu i grijehu a nepopustljivi smo prema Bogu koji nam iskazuje svoju ljubav. Isus nas uvijek želi vratiti na pravi put, trudi se neumorno da mu otvorimo vrata svoga srca.
U ovom Evanđeoskom odlomku Ivan nam pokazuje kako se trebamo izgrađivati za Božju čvrstoću, biti neporočni i čvrsta karaktera, gorljivi i vjerni u vršenju Božjeg zakona. Popustio je pred Isusovom poniznošću. Pokazao nam je put kojim nam je ići: put poniznosti tj. popuštanja Gospodinu i dopuštanja da preko nas djeluje i vrši djelo spasenja.
Neka i nama krštenicima na dan Krštenja Gospodinova ovo bude pouka, poniznost koja se očituje kao popuštanje Bogu, kako prihvaćati Isusa, učeći od njegove poniznosti kao što je učio i Krstitelj.
Dopustimo Bogu da uđe u naš život, da nas poučava. Tako ćemo se moći učvrstiti i oduprijeti svim negativnim utjecajima, da pripadamo Bogu potpuno i da nas ne uspore u hodu prema vječnom spasenju.
Svojim krštenjem Gospodin je otvorio nebo da možemo čuti Očev glas: ti si sin/kćer moja ljubljena! Hvala ti Gospodine za sakrament krštenja kojim smo postali zajedničari s Tobom, ušli u Crkvu-Tvoje Tijelo.
Amen! Aleluja!
Draženka
KRŠTENJE GOSPODINOVO