Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 14,25-33

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.

Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Gospodnja.

U čitanjima od ove Nedjelje u knjizi Mudrosti riječ Božja nam govori da smo mi kao stvorenja nemoćni da spoznamo dubine Božje. Ali zato imamo Gospodina bogata svime što nam je potrebno da uđemo u dubinu Otajstava, naš Gospodin je darežljiv. Gospodin nam daje mudrost. Riječ Božja kaže da je strah Božji početak mudrosti. A strah Božji je jedan od sedam darova Duha Svetoga. Po darovima Duha Svetoga koje nam Gospodin daje i po molitvi možemo otkrivati veličinu i dubinu Otajstava Božjih.

U Lukinom Evanđelju Gospodin nas poziva da budemo njegovi učenici. U tom pozivu on je radikalan i kaže: “tko ne mrzi majku, oca, braću, sestre, djecu, ne može biti moj učenik”. Ovim nam Gospodin želi reći da nam On treba biti na prvom mjestu u životu. Obitelji nam nekada mogu biti tamnice, navezuju nas na materijalno, na ovaj svijet. Istina da trebamo svoje roditelje poštivati i pomagati, sve što nas ne odvlači od Krista prihvaćati, ali ono što se protivi tome ne prihvaćati.
Gospodin nas poziva da nosimo križeve svoga života po uzoru na Njega. Bez Gospodina je to nemoguće. Riječ Božja kaže:  “bez mene ne možete učiniti ništa”.

S Gospodinom možemo sve jer, jaram je njegov sladak i breme lako.
Životom trebamo svjedočiti pripadnost Kristu. Do toga nas ne dovodi vježba nego ljubav, srce otvoreno Bogu i pruženo čovjeku. Pogled nam treba biti usmjeren na Krista i svoje bližnje, one u potrebi. Odreći se sebe i uzeti svoj križ.
U prispodobi o graditelju Krist nas upućuje da dobro razmislimo hoćemo li poći za njim. Graditi kulu i dobiti rat možemo jedino kad priznamo da ne možemo. Jer, tada trebamo Isusa, on će nam pomoći. Tada ću moći dovršiti svoju kulu i dobiti rat-jer ne zidam i ne borim se sam, znači biti ponizan.

Isusovo pitanje je ozbiljno, ne bez razloga: milijardu je kršćana a kako izgleda ovaj svijet, šta jedni drugima ne radimo, mi njegovi učenici? Koliko nas se smatra kršćanima a koliko nas je koji zaista živimo i zadovoljavamo kriterije današnjih Učiteljevih riječi?

Gospodine daj nam poniznosti da spoznamo svoju nemoć i malenost da tako stvorimo put gdje ćeš se ti nastaniti i pomoći nam da budemo tvoji učenici. Dao Bog da tako bude! Amen! Aleluja!

Draženka

DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU