Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 21, 33-43
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Riječ Gospodnja.
Današnji ulomak Svetog pisma nas poziva da ne odbacimo u svom životu kamen zaglavni, a to je Gospodin naš Isus Krist. Isus u ovoj prispodobi navješta svoje otajstvo muke, smrti i uskrsnuća, te njegove posljedice. Isus ovu prispodobu pripovijeda svećanicima, starješinama, dakle onima koji su zaduženi za navještanje Riječi Božje. Iako je poslanje navještanje Radosne vijesti ostavljeno svećenicima, ipak je svaki vjernik pozvan navještati svojim životom i djelima.
Isus u prispodobi upozorava da vinogradari nisu prihvatili poslanike, sluge Božje, nego jednog istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. Vlasnici vinograda su postali posesivni, uzimajući za sebe vlast i mjesto koje im ne pripada.
Možemo ovu sliku vinograda primjeniti na sebe i svoje obitelji. Možda smo i mi ponekad posesivni prema stvarima ili osobama s kojima živimo, zaboravljajući da je sve Gospodnje i da sve pripada njemu. Sve smo dobili od Gospodina, ali da mudro upravljamo.
Naposljetku gospodar vinograda posla svoga sina misleći da će prema njemu imati obzira. Ali upravitelji nisu ni tada preispitali svoja djela, nego ubiše sina radi baštine njegove. Što li sve čovjek nije u stanju učiniti da pridobije sebi baštinu. Krvavu, ali baštinu.
I danas je isto, toliko je svađa, nemira, ružnih riječi radi baštine. Čije je šta? Glavari ne prepoznaju onog koji sve drži, onoga koji je kamen zaglavni. Postavimo sebi pitanje: Prepoznajemo li mi u svome životu Gopspodina? Vidimo li ga u baštini ili bratu? Isus se ne nameće. On se nudi svakom srcu. Ali da bi prepoznali taj poziv, prvo trebamo vratiti kamen zaglavni na pravo mjesto, a to je da drži središnji dio naše osobnosti, ne ponekad, ne slučajno, nego uvijek. I tada ćemo biti mudri upravitelji koji prepoznaju glas sluge Gopospodnjeg i koji ga žive.
Daj nam Gospodine da svi budemo takvi vinogradari u svojim obiteljima, na svom radnom mjestu, u teškim trenutcima.
Ankica