Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 10, 2-16

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

U Evanđelju od ove nedjelje jasne su i poznate Isusove riječi o neraskidivosti braka. Mnoogi bi pa i u samoj Crkvi htjeli ih relativizirati i previdjeti Isusove riječi: ,,Što Bog združi čovjek ne rastavlja.”
Život je pun problema često i nepredvidivih. Mnogi bi htjeli razvezati spone kojima su se vezali kao dotrajale konope koji više ne drže.
Životno iskustvo nam pokazuje da je puno unesrećenih i rastavljenih a s druge strane nepopustljive Isusove riječi koje odriču mogućnost rastave. Stoga treba propitati i uvažiti životne probleme s kojima se ljudi susreću.
Činjenica je da ima mnogo supružnika među kojima nema više sadržaja zajedništva ni spona ljubavi koja ih povezuje, nesnalaženje bračnih drugova s potrošenom ljubavi. Ali bračno zajedništvo je dar od Gospodina – sakrament i s Njim se treba nositi u zajedništvu. Pitanje je treba li biti nepopustljiv kad shvate da su pogriješili ili slijediti praksu koju je dopustio Mojsije. Dvojba je i oko toga je li Bog združio sve one koji sklope crkveni brak ili su oni združili malo drugačije.
Bog je združio one koji su se jer vjeruju u njega ozbiljno se pripremili za sveti sakrament braka.

Što s onima koje nije združio Bog već grijeh i zlo, strasti pa su kasnije zbog raznih okolnosti došli u Crkvu da se njihov život ozakoni pred Bogom? Što s onima koji su se združili kao ljudi a došli u Crkvu isključivo radi ceremonije ili samo običaja? Možemo li reći da je i njih Bog združio? Može li se to smatrati neraskidivim ako znamo da Bog ne blagoslivlje i ne ozakonjuje grijeh, nego daje milost trajnosti onima koji mu iskreno vjeruju i primaju brak kao dar zajedništva iz njegovih ruku.

Ovo su sve složena pitanja, svako zajedništvo je za sebe, ovo Evanđelje je i poticaj za dužnu ozbiljnost priprave za brak, može postati izuzetan dobitak ali i katastrofalan gubitak. Zbog loših priprava mnogi brakovi se lome i pucaju. Zato mladence treba oduševiti za Boga. Bog s njima želi učiniti čudo da budu jedni i to neraskidivo jedno kao što je Bog sam u sebi neraskidivo i neizrecivo jedinstvo triju božanskih osoba.
Pred mladencima i svećenicima koji ih pripremaju je odgovornost da shvate dubinu Božjeg otajstva u tom sakramentu. Slušajmo svoga Učitelja i Gospodina,dopustimo da nas on vodi i priprema za sakramentalni život pa će se izbjeći nedaće i zla, da se ne sruče na bračne drugove i obitelji.

Učimo se njegovoj ljubavi pa će naše veze biti protkane tom neraskidivom niti te će i naši brakovi biti kao istinska svetinja, neraskidivi kako ih je Bog zamislio od samog početka. Utvrdi Gospodine svojom ljubavi svako bračno zajedništvo, daj da te tako istinski proslavimo. Amen! Aleluja!

Draženka

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU