Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku 7, 1-8.14-15.21-23
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Riječ Gospodnja.
Ovaj isječak Markova evanđelja donosi jednu od najvažnijih zapovijedi za kršćane, a to je štovanje Božjih zapovijedi.
Židovska tradicija poznaje brojne propise kojih bi se trebao pridržavati pravi Židov. Jedan od tih propisa ili zabrana je temeljito pranje ruku prije konzumiranja hrane. I to nije preporuka, nego norma, pravilo kojega se treba pridržavati. Koja slučajnost!
I danas nas svi mediji upozoravaju na temeljito i ustrajno pranje ruku. Čini se da je sve pod ovim našim nebom isto, samo se akteri mjenjaju.
Danas nam Isus, kao i nekad svojim učenicima govori da ga ne častimo samo ustima, dok nam je srce miljama daleko. Kaže Gospodin: „Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaja ljudskih.“ Šta je važnije; držati se odredbi ljudskih ili Božjih?
Ne oslanjamo li se previše na ljudske resurse, ljudske zapovijedi i čistoću ruku, čaša i lonaca, a premalo ili nikako na ono što su Božje zapovijedi? Gospodin nam govori: „ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi- to ga onečišćuje.“
Zato draga kršćanska dušo upitaj se ima li u tvom srcu zlih misli, bludništva, želje za tuđom imovinom, težnje za prijevarom? Ima li psovke, uznositosti ili opakosti? Te misli onečišćuju čovjeka, čine ga robom vlastitog grijeha, udaljavaju ga od Stvoritelja. Predajmo Gospodinu ono što nas zarobljava, jer samo ljubav Božja sve prašta.
Gospodin nas poziva da mislimo na svoje srce, a ne na izvanjsko. Bitne su naše misli, jer će one postati naša djela.
Zato Isus ponovno okupi narod da im još jednom protumači da iz srca čovječjeg izlazi ono što je opačina ili ljubav Božja. Zagledajmo se u svoje srce i odučimo se za Božje zapovijedi. Gospodin traži baš naše srce, cijelo, nepodijeljeno, puno pouzdanja u Njegovo milosrđe i ljubav. Takva vjera rastjeruje svaki strah, paniku, pretjeranu brigu oko površnih stvari i ispraznih ljudskih zapovijedi. U Bogu je ufanje moje i sva moja snaga.
„U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!“ Ps 71,3
Ankica