Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Riječ Gospodnja.
U današnjem Evanđelju je riječ o opraštanju.
Osveta je u čovjeku kao nešto naravno. Osjetljivi smo na povredu svojih prava, dok smo nema sumnje manje osjetljivi na prava drugih i na njihovu povredu. Trebamo biti svjesni ove realnosti. Ako smo svjesni bolje ćemo se ponašati. Doduše objektivni ćemo prema sebi teško biti, uvijek smo subjektivni. Pravilo je da i drugi imaju ista prava kao i mi. Kad su drugi u pitanju uvijek nam se pojavi neki ALI dok za sebe uvijek nalazimo razumijevanje. Povrede koje nam se nanose teško podnosimo dok tako ne postupamo kad su drugi povrijeđeni,bližnjemu teško opraštamo. Odgovor uvredom na uvredu zlo se ne dokida nego se povećava.
Bez opraštanja nema mira među ljudima.
Ako se jedni prema drugima postavljamo neprijateljski to je sudbina Kaina i Abela, u toj simbolici rečena je tajna zla i bratstva. I jedno i drugo je u čovjeku-nebo i zemlja,nemaju istu vrijednost. Opraštanje je čin ljubavi, to je božanski čin, bez toga nije moguće opraštati. Bez ljubavi opraštanje je taktika i tako opraštajući možemo još više uvrijedi i poniziti onoga kome se oprašta. Promašaja će uvijek biti.
I Isusov dolazak nije dokinuo grijeh, no Isus nas poziva na opraštanje. Svako opraštanje liječi našu zloću ,,korektni odnos” i s Bogom se uspostavlja kroz bratsko opraštanje i ljubav. Onaj tko ne oprašta i ne prihvaća oprost ne može živjeti kao čovjek. Neprijatelja se rješavamo opraštanjem,ničim drugim. Nepravedni smo zato što na pravdu drugih nismo osjetljivi kao na svoju.
Gledajući se u svijetlu današnjeg Evanđelja mi u sebi prepoznajemo dva lika: mi smo oni koji praštamo ali i druge gnjavimo.
U Očenašu se molimo Bogu: ,,Oprosti nam kao što i mi opraštamo”. To je plemenito ali nam je i zamka koju sami sebi postavljamo. Kao da je potrebno da nam se oprosti više nego li mi praštamo. Kako se mi budemo odnosili prema drugima tako će se i Bog odnositi prema nama. Bog nas je stvorio za ljubav i dobro i poziva nas da praštamo kao grešnici grešnicima. Zato se opraštanje odvija bezuvjetno. Isus nam svima daje primjer. Samo ljubav može oprostiti. Isus na svom putu ,,samo oprašta”, kud je prolazio samo je opraštao i mirio.
Postoji li grijeh koji je neoprostiv? To je grijeh protiv Duha Svetoga, grijeh protiv Božje ljubavi. Tko ne prihvaća ljubav tome je teško oprosti.
Kad Petar pita Isusa koliko puta da oprosti bratu misli na granicu do koje može trpjeti kad se brat ogriješio o nj., sedam puta jer je u židovstvu opraštanje išlo do tri puta. Isus odgovara do sedamdeset puta sedam, to znači uvijek. Bez ljubavi koja nas pobožanstvenjuje i Božje pomoći to je nemoguće.
Gospodine oprosti nam grijehe naše i onda kad mi ne znamo (nećemo) opraštati.
Amen! Aleluja!
Draženka