Ti si Pomazanik-Krist! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 8, 27-35

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

Ovo evanđelje potaklo me da pogledam na svoj život i odgovorim na pitanje: A, za koga me ti držiš? Je li mi na pameti ono što je ljudsko ili ono što je Božje? Što znači odreći se samog sebe? Kako uzeti svoj križ i ići za Isusom?
Puno toga mi nije bilo jasno, pa kako ću se spasiti. Znala sam razmišljati onako po ljudski i nije mi bilo nimalo ohrabrujuće. Kako je Isus mogao reći Petru da je Sotona? Danas drugačije gledam, jasnija mi je pouka koju Isus daje svojim učenicima.
Kako se odreći same sebe kad me je Bog stvorio? To mi se činilo kao da ukidam samu sebe i koji je smisao mog života.
Tisuću pitanja na koja nisam znala odgovoriti kako treba. Naročito mi je bilo teško i zbunjujuće kako pod teretom križa hodati za Isusom. Najradije bi odbacila svoj križ da mogu slobodno ići za Isusom.
Veliko je bilo moje neznanje. Posrtala sam i padala, valjala se u blatu natopljenim suzama. Preteško mi je bilo. Koljena sam razderala puzeći i moleći. Mislila sam da ću umrijeti od bola i iscrpljenosti, a Isus me ne vidi i ne čuje.
U stvari, bila sam ja ta koja Isusa nije vidjela, ni čula. Postalo mi je jasnije da trebam zagrliti svoj križ. Dogodio mi se susret s Kristom na križu, koji me privukao kao magnet najjače ljubavi.

Pala je mrena s mojih očiju pred Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta. Malo po malo upoznala sam uskrslu Ljubav, Radost, Dobrog Pastira, Snagu, Utjehu, Slobodu. Postao mi je Život, za Njega živim i umirem.
Ukori me ponekad s ljubavlju i bude me sram što znam odlutati. On ima povjerenja u mene bez obzira na moje slabosti.
On svojim učenicima pokazuje kraljevski put samoodricanja. Tajna ovog puta je Ljubav koja je sposobna u punoj slobodi predati se voljenoj osobi, biti u vezi sa snagom Božje ljubavi koja nas osposobljava da izađem iz sebe.
Imamo Njegovu Riječ i ako je čujemo i vršimo što ona nalaže radimo na slavu Božju.
U svemu tome pomaže nam Majka Marija koju nam je Isus darovao s križa.
Zato molim danas; “Sveti križu Isusa Krista trijumfiraj i vladaj cijelim svijetom, nebeska Majko neka miris tvoje Bezgrešnosti privuče moju dušu i srce!”

Lidi

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU