Sotoni je došao kraj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 3, 20-35

U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«

I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«

I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja.

“Adame, gdje si?” Krik je to što od zvanja kroz čitavu povijest čovjekovoj lutanja i traženja. Bog zna, ali traži da se očitujemo kako bi postali svjesni svojih izbora. Grijeh je počeo iznutra odlukom i to se prešućuje. Spominju se vanjske okolnosti (golotinja), optužuje se drugog. Rajski vrt postaje mjesto nepovjerenja u Boga i čovjeka. Bog im, uvažavajući njihov integritet i osobnost, daruje odjeću od krzna. Od tada ogoljelost čovjeka postaje prijetnja, slika trajno narušene sposobnosti za otvorenost i povjerenje prema Bogu i drugom čovjeku.

Nasuprot praroditeljima sv. Pavao nam svojim svjedočenjem predočuje sasvim drugu orijentaciju. Umjesto da svojim naporima uđe u sferu božanskog, on sebe izručuje Bogu i čeka njegov zahvat.
Umjesto bijega od svog unutarnjeg svijeta i skrivanja motiva, on ogoljuje svoju dušu i njegove intimne želje. Njegova vjera u Boga je toliko jaka da je spreman podnijeti raspadanje vanjskog čovjeka. Biti u blizini Božjoj za njega je prioritet. Tako čist i nesebičan unutarnji stav čini ga prikladnim ukućaninom Božjim.

Današnje Evanđelje donosi nam optužbe pismoznanaca upućenih Isusu,i na religioznom i društvenom planu. On je sasvim oprečan onome kojeg oni očekuju. Da bi im na jasan način pokazao kontradiktornosti, a time i ne održivost njihove optužbe, Isus izgovara najduži govor u dosadašnjem dijelu Evanđelja po Marku. Ako je istina što pismoznanci govore, to bi značilo da je Sotonino kraljevstvo u sebi podijeljeno. Isus je svojom riječju razbijao tu vlast zloga.
Kojem kraljevstvu pismoznanci pripadaju? Stalno se bore protiv Sotone, boje ga se i slabašno mu se odupiru (kao i okupatorima Rimljanima).

Isus je onaj koji je jači, ona snaga koja jedina predstavlja suprotni pol Sotoni.
Njima je i dalje opsjednut, lud, izvan sebe. Čak ga je i rodbina došla izvući iz ove situacije. Onda čujemo i pitanje: “Tko je moja majka i moja braća?” Oni koji čine volju Božju. Ovdje Isus govori o temeljima novog društva. Bog u Isusu Kristu činu sve novo. Jesmo li dio te promjene? “Ja se uzdam u Gospoda. Duša se moja u njegovu uzda riječ” (Ps 130,5)

Lidi

DESETA NEDJELJA KROZ GODINU