Susret skupine  ‘Zajednica i rast’ 10.4.2019.

Tema susreta

Ključna točka vjernosti“.

Svoja promišljanja o temi su iznijele Ana, Zora i Marijana.

 

Zajednice se rađaju, cvjetaju, a onda često zakržljaju i umru. Žar s početka nestaje kako zajednica postaje osrednja.  Ništa privlačno nema u mlakim zajednicama, one nestaju. Uglavnom zbog toga što pravila i zakon prednjače nad duhom. Svaka zajednica mora prepoznati svoje vlastito središte vjernosti, svoju osnovnu viziju. Ključna točka vjernosti omogućuje da duh ostane jak. Ukoliko se ona izgubi iz vida zajednica nazaduje jer se raspada temelj na kojem je izgrađena. Postoje dva osnovna i povezana elementa koja dovode do odstupanja ključne točke

  • traganje za sigurnošću ili umor od neizvjesnosti
  • nedostatak vjernosti početnoj viziji koja je zajednici dala njezin duh.

Nesigurnost je jedna od malobrojnih garancija da će se zajednica nastaviti produbljivanje. Osnivači su u početku suočeni s kontradikcijama, bore se za opstanak, te se potpuno oslone na Providnost. Svi članovi zajednice moraju budno paziti kako bi ostali u neizvjesnosti i vrlo ovisni o Bogu, te da na svoj način žive ključnom točku, bit duha.  U protivnom zajednica okoštava, zapada u rutinu držeći se pravila. U rođenju zajednice uvijek postoji proročki element.  S vremenom je sklon nestati, a  članovi zajednice se ne bave sadašnjošću ili budućnošću , već prošlošću. Ako je prisutan zajednica ostaje živa i puna nade. Duh zajednice je više od načina života. To je nada, utjelovljenje ljubavi. Konkretiziran je u načinu na koji se doživljava autoritet, u dijeljenju, poslušnosti, siromaštvu i kreativnosti zajednice i njenih članova, u prenošenju života ili načinu na koji jednoj aktivnosti daje prednost nad drugom.  Duh odlučuje što je bitno u njihovom životu. Može s vremenom nestati, biti ugašen rutinom i navikama. ‘Posao’ svih nas i odgovornih ljudi i članova zajednice je da ga stalno pročišćavamo, bistrimo i iskrenije živimo. Uvijek mora biti u srcu zajednice.

Duh i duhovnost zajednice obuhvaćeni su posebnim tradicijama. Trebamo ih poštivati, objašnjavati novim članovima.  Tradicije nas podsjećaju da se zajednica nije dogodila tek tako, već je rođena u određenom trenutku, da je prošla kroz neka teška razdoblja, te da je ono što mi danas živimo plod rada onih koji su došli prije nas. Trebamo upamtiti da se sutrašnja zajednica rađa iz naše vjernosti sadašnjosti.  Svi smo mi karike ogromnog lanca generacija koji čine čovječanstvo.

Razmatranja na temelju knjige „Zajednica i rast“ Jean Vanier.

Marijana

Zajednica i rast