Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. Za tobom ću kamo god ti pošao.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki  9, 51-62

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.

Današnja Riječ iz Svetog evanđelja upućena je Isusovim učenicima, ali i ljudima današnjeg vremena. Gospodin nas šalje kao glasnike da mu pripravimo mjesto. Upitajmo se, jesmo li glasnici koji pripravljaju put Gospodinu. Što to Gospodin traži od nas? Traži da ga svjedočimo u zgodno i nezgodno vrijeme. Danas su, kažu, nezgodna vremena! Ali u stvari nikad i nije bilo zgodnog vremena, te svako vrijeme nosi svoje zablude i svoje nezgode. Isusa nisu primili u samarijansko selo, jer je bio na putu u Jeruzalem. Zašto? Zato što su Samarijanci i Židovi smrtni neprijatelji, oni ne prilaze jedni drugima, ne razgovaraju, jednostavno izbjegavaju jedni druge. Ako bolje pogledamo, vidimo da je i danas sve isto, susjed susjeda izbjegava, a svatko je uvjeren u ispravnost svojih postupaka bez ikakve želje za preispitivanjem. Kršćanska načela nisu dobrodošla u svakodnevnom životu modernog čovjeka, ali se zato treba boriti za Gospodina, ne srdžbom ili kako učenici predložiše Isusu „ognjem s neba da ih uništi“, nego ljubavlju i strpljivošću koja uvijek daje obilat plod. I kad odlučimo slijediti Isusa i kažemo: Gospodine, za tobom ću kamo god ti pošao, Isus nam govori: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnjezda, a Sin Čovječiji nema gdje bi glavu naslonio“. Šta Isus želi reći? Možda da nema predaha, nema odmora kad jednom kažemo Gospodine za tobom ću, možda nam govori jesi li toliko predan da odoliš svim iskušenjima na putu ili nas jednostavno priprema na težak put ignoriranja, omalovažavanja kako bi ustrajali na Kristovu putu.

I svaki dan nas Gospodin poziva:“Pođi za mnom“! A kako mi odgovaramo? A kako ja odgovaram? Previše smo zaokupljeni sitnicama da bi mislili na bitne stvari, odnosno bitno zamjenjujemo nebitnim. Molitvu zamjenjujemo internetom, facebookom i raznim emisijama koje nam nameću svoj sustav vrijednosti koji je totalno drugačiji od Gospodinovog. Mediji nam nude mrtve slike slave u kojima se gubi svaki oblik intimnosti i ljubavi, a stavlja naglasak na sexualnost i morbidnost. I ta borba između dobra i zla je konstantna, čak i u našim obiteljima. Orati za Gospodina u vlastitoj obitelji je ono na što nas Gospodin poziva. Zato se ne treba prepustiti stihiji života, medijima, javnom mnijenju ili obziru da se oprostimo od svojih najmilijih i sve pustimo, jer to danas svi čine. Ne, nego, kaže Gospodin: „Stavi ruku na plug“ i ne obaziri se nazad, ne gledaj šta drugi rade, što je „in“ ili što je moda, nego čvrsto Riječ Božju ugrađuj u svoju obitelj. Isus nam danas govori: Čvrsto se i ustrajno bori za ono što sam ti povjerio i tako ćeš baštiniti Kraljevstvo Božje.

Ankica Boban

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU