Svojom ćete se postojanošću spasiti.

 

 

Čitanje svetoga Evanđelja po Luki 21, 5-19

 

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.

No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.

Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

 

Zar, uistinu, danas nismo svjedoci svih ovih događaja o kojima Isus govori u Lukinu evanđelju ove nedjelje. Zar, uistinu, danas mnogi nisu zavedeni, iako Isus govori – ne dajte se zavesti? Zar mnogi nisu progonjeni zbog Imena Isusova?

Da, mnogi trpe zbog Imena Isusova, ali Isusovo je obećanje da takvima ni vlas s glave neće propasti što znači da ni najmanje trpljenje nije uzalud.

Isus dalje govori da ćemo se svojom postojanošću spasiti što znači da je potrebno ustrajati do kraja prolazeći kroz mnoge teškoće i kušnje. Ustrajemo li u nepokolebljivoj nadi vjerujući samo svome Bogu koji je sama ljubav i dobrota, spašeni smo.

U 1.poslanici Solunjanima sv. Pavao govori da je volja Božja za nas – uvijek se radovati, bez prestanka moliti i u svemu zahvaljivati Bogu. Bitno je imati radost uvijek i u svemu jer po tome znamo da vjerujemo Isusu koji je jedini pravi razlog naše radosti – On koji je došao k nama, žrtvovao se za nas i otišao k svome i našem Ocu Nebeskom da nam pripravi mjesto. Također je bitno neprestano moliti i tako biti u jedinstvu sa svojim Bogom, jer je molitva spona između nas i Oca Nebeskog. Na poseban način je bitno uvijek i u svemu zahvaljivati svome Bogu koji je naše sve. Nema većeg bogatstva od toga da imamo zahvalno srce. Kada zahvaljujemo Bogu i slavimo Boga srcem, otvoreni smo Božjim blagoslovima i milostima

Neka nas Gospodin sve obilno blagoslovi svakim svojim blagoslovom da ustrajemo na putu spasenja.

Radujmo se u Bogu, molimo Boga i zahvaljujmo Mu uvijek i u svemu. Aleluja!

Tonćika

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU