U današnjem evanđeoskom ulomku, sveti Luka opisuje obraćenje Jerihonskog nadcarinika i grešnika Zakeja, čovjeka omraženog u svom narodu, jer služi rimskoj vlasti. U svojoj službi se obogatio, ali nije bio sretan. Čuo je da je Isus u Jerihonu i želi vidjeti tko je taj Isus, o kome se toliko priča. Kako je bio niska rasta, popeo se na smokvu i na njegovo iznenađenje i svih prisutnih, Isus ga je uočio i odlučio svratiti u njegovu kuću. Isus se ne boji onoga, što će drugi reći, nego želi ispuniti volju Očevu. Uprkos mrmljanju mnoštva, Isus je želio liječiti Zakejovu dušu, te vratiti zalutalog pravom životu, od kojeg se udaljio. Jer mu Isus iskazuje pozornost, Zakej sav radostan, prepoznaje trenutak Milosti, u Isusovu postupku vidi da i njemu Bog nudi oproštenje.
Radostan prima Isusa u svoju kuću i u svoje srce, događa se oproštenje, obraćenje i nadoknada štete učinjene drugima.
Zakej postaje novi čovjek, koji se ne mora dokazivati i sam uzdizati, može se spustiti na zemlju i prihvatiti sebe, biti ono što jeste, odriče se svojih krivih sigurnosti, ovisnosti o novcu, jer vidi svoju vrijednost u Isusovoj blizini.
Isus donosi spasenje Zakeju i cijeloj njegovoj obitelji.
Često smo i mi vodeni logikom svijeta, da što lakše i ugodnije prođemo, da što više steknemo za sebe i svoju obitelj. Isus i nas poziva da siđemo s visina na koje se uzdizemo, sa prijestolja svoje oholosti, krivih prioriteta, raznih iskrivljenih stavova i razmišljanja, da pogledamo sebe iznutra, gdje smo izgubljeni, gdje smo bez Boga, jer Isus je došao da i nas potraži, čeka da ga pozovemo u svoj dom i u svoje srce.
Kad Isus dođe u nas život, uočavamo svoje nedostatke i propuste, prepoznajemo sebe u pravom svijetlu i vrednujemo ljude oko sebe. Isusova blizina može svakog od nas liječiti od krivog agresivog ponašanja i od svakog našeg kompleksa.
Poučeni Zakejovim primjerom, prepoznajmo trenutak Milosti i otvorimo vrata svoga doma i svoga srca Spasitelju da svaka obitelj bude mjesto spasenja. Amen.
