Bog nije Bog mrtvih, nego živih.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 20, 27-38

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«

Riječ Gospodnja.

 

U navedenom evanđeoskom tekstu prepoznajemo zamku koju saduceji postavljaju Isusu kako bi ga navukli na tanak led i izvrgli podsmjehu. Saduceji su svećenička kasta koja je imala političku i ekonomsku moć i bili su bogati. Priznavali su samo prvih 5 knjiga Biblije, Mojsijevo petoknjižje, nisu vjerovali u  uskrsnuće niti u postojanje anđela. Saducejima se nisu sviđale proročke knjige koje su govorile o Božjoj osudi protiv nepravdi koje stvara veliko bogastvo s jedne i veliko siromaštvo s druge strane. Prema Mojsijevu zakonu, u knjizi Levitskog zakonika navodi se kada neka žena ostane udovica i bez muškog djeteta. Mužev brat ima obvezu uzeti bratovu ženu i nastaviti bratovu lozu kako se njegovo ime ne bi iskorijenilo iz Izraelova plemena. Da bi ispitali Isusa saduceji mu postaviše sljedeće pitanje: „Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću, jer sedmorica su je imala za ženu?“ Iz ovog pitanja vidljivo je da saduceje koji ne vjeruju u uskrsnuće ne zanima sudbina žene niti kome će pripasti, nego ih zanima kako dovesti u pitanje Isusov nauk. Žena, u ovom slučaju Sara nije bitna kao osoba, nego samo ukoliko može roditi sina, muško potomstvo, dakle ona je sredstvo reprodukcije. No Isus im odgovara:      „ Djeca se ovoga svijeta žene i udaju, a oni koji se nađoše dostojni onoga svijeta niti se žene niti udaju.“  Podsjeća ih na duhovnu stvarnost koju su saduceji zaboravili, a čiji je zakon Bog živih, a ne mrtvih i u kojoj ne vrijede zakoni tijela, nego zakoni duha. „ A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive.“ I ovom rečenicom Isus sučeljava saduceje sa krivim poimanjem Boga kojeg oni svode na zakon ovozemnog života sa kojim sve završava.  U uskrsnuću, u bivovanju duha, brišu se sve zakonitosti svjetovnoga i vlada zakon živoga Boga, a u kome je najvažniji odnos ljubavi prema Bogu ali i ljubavi prema bližnjemu. Ne budimo kao saduceji, nemojmo suditi po izvanjskoj formi ili pukoj tradiciji, otvorimo svoja srca Gospodinu kako bi njegova riječ našla plodno tlo u našim srcima i jednog nas dana privela u život vječni.

Ankica

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU