Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki 20, 27-38
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Riječ Gospodnja.
Današnje Evanđelje nam govori o Bogu koji je Bog živih, a ne mrtvih. To upućuje na duhovnu stvarnost koja je sasvim nešto drugačije od ovoga svijeta. Saduceji su bili Isusovi neprijatelji koji nisu vjerovali u uskrsnuće. Saduceji nastoje uloviti Isusa u zamku postavljajući mu pitanje o ženi koja je se zakonito udavala sedam puta za sedmoricu braće koji umriješe. Isusa pitaju čija će biti žena, budući su je svi imali za ženu. Mislili su ako kaže da neće biti ničija, onda nema uskrsnuća i vječnoga života. Ako pak kaže da će biti sve sedmorice braće, onda je u protuslovlju sa samim sobom. Isus objašnjava da je uskrsnuće sasvim novi život s Bogom i nema veze s zemaljskom stvarnošću. Taj novi život s Bogom nema više potrebu uzimanja žene ili muža, nema seksualnosti, ali ima beskrajno ljubavi koja sve ispunjava.
Ako jednoga dana dobijemo milost, a tomu s nadamo, da ćemo biti dio prekrasne Božje stvarnosti, sve što je bilo bitno u ovom životu gubi vrijednost naspram miline Božje blizine. Kaže Gospodin, po uskrnuću nema niti ženidbe, niti udaje, ni umrijeti se više ne može. Obračajući se Saducejima Isus im govori kako se Bog u obliku gorućeg grma objavljuje riječima: „ Ja sam Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev.“ Isus im posviješćuje da je Bog, Bog živih. Znači da Abraham , Izak, Jakov žive s Bogom u drugoj stvarnosti koja je putpuno drugačije od ove koju mi poznajemo.
Na te riječi Saduceji nemaju što reći. Što mi imamo reći? Jesmo li posvijestili sebi da je naš Bog, Bog živih? Naš Bog je milostiv i dobar i želi da otvorimo oči duha, kako bi uvidjeli da nas je stvorio za više , za bolje, za neku drugu stvarnost koju naš ljudski um ne može pojmiti u svoj njezinoj ljepoti.
Ono što ljudsko oko nije vidjelo, što uho još nije čulo niti um može zamisliti, to je Bog pripravio onima koji ga ljube. (I Kor 2,9)