Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

 

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki 24, 13-35

 Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

 

Današnji evanđeoski ulomak govori o Isusovu ukazanju dvojici učenika na putu u
Emaus. Izvještaj navodi da su učenici na putu u Emaus ​ pretresali ​ ono što se dogodilo.
Što znači ​ pretresati​?
To znači prepričavati, govoriti o događajima koji su se dogodili Isusu, nanovo se
iščuđivati što je njihov učitelj, silan prorok, morao završiti na križu. Oni su se nadali da će on osloboditi Izrael. Iz izrečenog se vidi da su učenici voljeli Isusa, ali i da se njihova vizija kako se stvari trebaju odvijati ne podudara s Gospodinovom vizijom. Tužni su jer su ostali bez drage osobe, a to stanje ih je zarobilo pa nisu mogli razmišljati dublje ni dalje. Možemo primijetiti da smo i mi nalik na ova dva Isusova učenika. U ovim čudnim vremenima, koje nazivamo coronom, kao i ova dva učenika pretresamo što se dogodilo.
Kako smo ostali bez svete mise, bez nama dragih okupljanja, bez normalnog
izvršavanja radnih obveza. Stalno pretresamo, konstatiramo kako je, bez poniranja u
dubinu. Možda je baš ovo vrijeme milosno, u kojem nam se Isus približava kao i
učenicima na putu u Emaus i sluša nas. Isus se upušta u razgovor nekako tiho,
nenametljivo, da mu još jedanput ispričaju šta se dogodilo. Kao da im želi posvijestiti
ono izrečeno, a onda im objašnjava sve od Mojsijeva vremena, slijedeći proroke,
ponovno im objašnjava da se na njega odnosilo sve zapisano u Pismu. Oni ga, iako im je sve objasnio riječima, opet ne prepoznaše. Prepoznajemo li mi danas Isusa kad nam govori preko muža, žene, susjeda ili slučajnog prolaznika? Vidimo da Isus ne dolazi nametljivo, nego usput, kao slučajno s čvrstom željom da nam se približi i da shvatimo rečeno. Možda i mi, kao ova dva učenika, kukamo kako nam je, a što ako je baš ovo trenutak u kojem nam Gospodin u tišini našeg obiteljskog života priopćava tajnu svoje nazočnosti. On je tu i kad izgleda da su vrata Crkve zatvorena, a u biti su uvijek otvorena i kad izgleda da je neprijatelj pobijedio. On je uvijek tu. Uskrsli, proslavljeni Gospodin čeka da nam se oči otvore i da ga prepoznamo. A kako ćemo prepoznati Isusa?
Prepoznajemo ga po njegovim riječima i djelima. Učenici rekoše: „​ Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!“. ​Tog žara srca se sjetiše tek kad vidješe djela, lomljenje kruha. Prepoznaše ga po lomljenju kruha. Djela su ono što daje smisao ljudskom životu. Ako su riječi vatra koja ražaruje srca, onda su djela oganj koji rastjeruje svaku sumnju. Nismo ostavljeni, Gospodin proslavljeni je s nama u lomljenju kruha, u osmjehu prolaznika i toploj ljudskoj riječi, u zahvalnosti za današnji dan.
Gospodin uskrsli je tu, dolazi nam u susret, ponovno nas sluša, naše probleme i
strahove i govori: ​ To sam ja što idem s tobom kroz današnji dan.


Ankica

TREĆA VAZMENA NEDJELJA