Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja.

I današnje evanđelje o izgonu trgovaca iz hrama, zapravo je navještaja Isusove smrti i uskrsnuća. U Isusovoj gesti čišćenja hrama možemo vidjeti čišćenje srca, nutrine koja je hram Božji. Idolopoklonstvo,ovisničke navezanosti na materijalna dobra, pohlepa za vlašću, čašću, novcem, raznorazne ovisnosti, potčinjenost, podčinjavanje, licemjerje… nemaju mjesta u hramu Božjem.

Idući pustinjom iz Egipta u Obećanu zemlju, Židovi su slavili Boga u”šatoru Saveza”. Bog im je na tom putu, preko Mojsija na Sinaju, dao zapovijedi kojima su trebali održavati Savez. 40 godina hoda kroz pustinju štovali su Boga u tom šatoru Saveza. Gradnja Hrama u Jeruzalem doživljavala se kao kruna odanosti Bogu i pečat Saveza s njim. Dok je narod bio u pustinji iznevjerio je Boga klanjajući se zlatnom teletu. Ni Hram nije bio jamstvo vjernosti Savezu. Na različite načine čovjek se otuđuje od Božjih zapovijedi. Krši ih čak i u Hramu. Umjesto na pločama Isus kaže da zakon upišemo u srcima i da izvršavao zapovijedi s ljubavlju i milosrđem.Taj proces upisivanja zapovijedi s kamenih ploča u srce i dopisivanjem blaženstava, na koje nas Isus poziva s autoritet om Sina Božjega, možemo usporediti s hodom iz egipatskoj ropstva kroz pustinju, u Obećanu zemlju.

U pustinji srca dogodi se da se klanjamo zlatnom teletu i da tražimo znakove Božje prisutnosti. Hod je popraćen mrmljanjem, optuživanjem, samo sažaljenjem, okretanjem u prošlost. Hod, iznimno zahtjevan, sveti Pavao naziva hodom sablazni i ludosti u očima ljudi koji isključivo gledaju očima ovoga svijeta. To je hod kršćanina u vjeri, hod u nadi protiv svake nade.Bog će iz ruševina hrama našeg tijela za tri dana podići novi hram našeg tijela u kojem se Ocu klanjamo u duhu i istini. Odreći se sebe, izgubiti svoj život da bismo ga sačuvali. Nekada će to sličiti čupanju srca kamenog i stvaranju novog srca od mesa, podizanje Hrama u kojem je Isus za glavni kamen, a mi kao za jedna vjernika”kao živo kamenje” novog hrama.

Očistim srce od svega što Bog ne voli, odbacimo sve što se protivi ljubavi Božjoj. Zamolimo Boga da nam na ovom putu pomogne da budemo čisti i slobodni i da mu uvijek budemo vjerni.

Lidi

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA