Hvaljen Isus i Marija!
Ja sam osoba koja je hodala sa štapovima, već 45 dana. Sinoć, kad je fra Nikola molio, rekao je da se oslobađa osoba koja ide sa štapom i da se noga vraća u normalu sa dužinom, da je sve posljedica pada. Pomislila sam i rekla: “Bože, jesam li to ja, smiluj mi se!” Nisam više ništa ni mislila o tome, samo sam osjećala neopisivu sreću, mir i zadovoljstvo i zahvalu Bogu što sam Njegovo ljubljeno dijete.
Danas sam iz čista mira rekla sinu da idem vani prošetati se, ali bez štapova, da se osjećam dobro i ispričala sam mu za molitvu od fra Nikole. Sin mi kaže da ipak ponesem štapove, da ih sklopim, učinila sam to, ne radi toga da sam ja posumnjala, već da se sin ne brine za mene. Moji prvi koraci su bili kao da sam se nanovo rodila, predivan osjećaj kako sam lijepo hodala. Trebala sam ispočetka malo stati, koju sekundu i tako dalje. Bilo je hodanja oko 2 km. Doma sam došla sva sretna i cijelo vrijeme sam slavila Gospodina, a rekla sam i jednoj prijateljici “usput” šta mi je Gospodin učinio.
Slava Gospodinu, slava Isusu, slava Mariji, Gospi našoj!
Hvala fra Nikoli!
Aleluja!
Mira