I odmah nesta s njega gube i očisti se.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku 1, 40-45

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

„ Ako hoćeš, možeš me očistiti gube!“ kaže gubavac Isusu. Sa istom molbom i mi možemo doći Isusu. Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti od moje gube. U Isusovo vrijeme gubavci su bili izolirani i nisu dolazili u kontakt sa zdravima. Ako su ipak bili u blizini naseljenog mjesta govorili bi „nečist“ kako bi ukazali na svoje stanje, ne samo tjelesne bolesti nego i grešno stanje duha za koje se tada vjerovalo da je posljedica nekog grijeha. Guba je u Isusovo vrijeme bila strašna bolest, ne samo zbog fizičku patnje koju su trpili bolesnici, nego i zbog izoliranosti od zajednice, nemogućnosti biti sa svojima, osjećaja bespomoćnosti i odbačenosti. Kao da se i danas ponavlja ovo stanje kuge s virusom koji sije strah i nemir i tjera nas u izolaciju. Ali gubavac iz evanđelja ima veliku vjeru. On se usuđuje doći blizu Isusa bez obzira na zakon koji mu to zabranjuje, moleći Isusa ne da ga ozdravi, nego očisti. Tu vidimo koliko gubavac vjeruje u Isusovo milosrđe i ljubav. On u dubinu svoga srca zna da ga Isus neće odbaciti kao svi drugi koji zaziru od njega. Gubavac moli Isusa da ga očisti od njegovih grijeha, jer je to ono što čovjeka čini ružnim, a ne plikovi po tijelu.

Danas se možemo zapitati koju gubu duše možemo donijeti pred Isusa i tražiti da nas očisti. Možda u srcu nosimo mržnju, možda smo toliko ranjeni da ne možemo oprostiti drugima koji su nam te rane nanijeli, možda ne možemo oprostiti sebi zbog grijeha koje smo napravili. Možda smo zarobljeni tugom, strahom, nemirom, pesimizmom, ljutnjom i drugim raznim napastima koji nas čine gubavim. Danas je vrijeme. Evo sad.

Kao i ovaj gubavac molimo i mi da budemo očišćeni od tih zarobljenosti koje nas čine robovima i izoliranima od zajedništva s Bogom. Isus ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: “Hoću, budi čist“! Istog trena kad ga dotaknu guba s njega spade. Dovoljno je reći “Gospodine želim da sam čist” i već se milost Božja spušta. Od te ljubavi i milosti gubavac kliče Bogu koji ga oslobodi njegove zarobljenosti i to ne reče svećenicima za svjedočanstvo, niti prinese za svoje očišćenje kako je propisno Mojsijevim zakonom, nego razglasi velika djela Božja i milost koju mu učini Gospodin. Nakon ovog događaja Isus više nije mogao ući u grad, nego se zadržavao na samotnim mjestima i mnogi su dolazili Isusu.

Ovdje vidimo da nas Isus poučava da nije bitno mjesto kao mjesto ili zakon, nego da je iznad svega ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Trenutak je da se povučemo na samotno mjesto gdje možemo pronaći Isusa i njegovu neizmjernu ljubav.

Ankica

ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU