Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 10, 38-42

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

U prvom čitanju (Pos,18 1-10a) govori se o gostoljubivosti. Na ulazu u šator Abraham vidi trojicu nepoznatih i tajanstvenih putnika. Usrdno ih moli da se navrate k njemu. Skromno govori da će im ponuditi svježe vode i malo kruha a zapravo pripravlja cijelu gozbu. I u poslanici Hebrejima (Heb,13,2)Gospodin potiče vjernike na gostoljubivost. Abraham je to učinio jer je bio velik čovjek. Žrtvovao je svoje vrijeme svoja dobra, darovao ono najbolje sto je imao u svom domu. Abraham to radosno stavlja pred svoje goste i kao posljednji sluga čeka dok oni blaguju. Abrahamu za ovaj čin gostoprimstva odmah slijedi nagrada. Tajanstveni posjetitelji obećavaju ono sto je iznad svih zelja-zakonitog potomka i to od žene Sare. U ovome se očituje Božja svemogućnost jer je Sara doista rodila Abrahamu sina Izaka.

I u današnjem evanđelju(Lk,10 38-42 )Isus je bio drag gost u kuci Marte i Marije. Iako je Isus vise pohvalio slušanje njegove rijeci nego posluživanje, blagovao je od onog sto je Marta pripravila. U katoličkom kalendaru Marta je uvrštena u spomendanima dok se Marija ne spominje, i to nam pokazuje pohvalu gostoljubivosti. I za gostoljubivost slijedi nagrada(Isus je uskrisio brata Lazara na molbu njegovih sestara).

Današnja Božja riječ nas potiče na gostoprimstvo, gostoljubivost, čovjekoljubivost. Ima li danas prostora za gostoljubivost? Itekako ima. Danas nismo tako siromašni, imamo brzi prijevoz, ne oskudijevamo svagdašnjom hranom, danas smo vise nego prije potrebni drugoga čovjeka jer smo toliko puta sami, otuđeni, bezvoljni, potišteni. Zar ne možemo i danas učiniti i dati toliko toga? Abraham je “potrošio” svoja dobra i cijeli dan vremena na nepoznate goste. Reklo bi se i isplatilo mu se. Samo darivanje ispunja darovatelja jednako kao darovanoga. Kad ovo prispodobimo u našu sadašnjicu, zar ne da i mi možemo dati ono najvrjednije- svoje vrijeme, svoju spremnost da slušamo…..svoje srce?

Danas ćemo rijeđe imati slučaj da nahranimo gladna ali ćemo cesto biti u prigodi da svome bližnjemu poklonimo svoje vrijeme, svoju pažnju, svoju ljubaznost….I u ovom slučaju trebamo početi od naše obitelji. Toliko su puta naši ukućani, naši najbliži žedni naše pažnje, naše strpljivosti, naše lijepe riječi.

Obična pristojnost prema pravilima lijepog ponašanja može unijeti puno svjetla u života onih koje susrećemo u autobusu, na radnom mjestu, u školi, crkvi….

I ne zaboravimo ono sto Isus kaže: ” Sto god ste učinili najmanjem od moje braće, meni ste  učinili”. Amen! Aleluja!

Draženka

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU