Pustite nek oboje raste do žetve.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 13, 24-43
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Svojim govorom u prispodobama, Isus nam želi na najjednostavniji način približiti i pojasniti pravu stvarnost naše zbilje. Isus govori da u prispodobama iznosi sve što je sakriveno od postanka svijeta. U prispodobi o pšenici i kukolju, Krist nam želi pojasniti i iskazati Božju mudrost i veličinu Božjeg milosrđa. Svoju mudrost Bog očituje kada u svojoj strpljivosti čeka vrijeme žetve, kada će se očitovati Njegova pravednost. Još je divnije očitovanje Njegovog milosrđa u davanju milosti pokajanja za grijehe prije toga, a time daje i novu nadu.
Riječ Božja nam govori da je Bog Onaj jedini koji se brine za sve i koji sudi pravo. U toj brizi, On opominje, ali i kažnjava drskost onih koji su spoznali Njegovu ljubav i dobrotu i koji ne vjeruju Njegovoj moći. Naša ljudska drskost su naši grijesi kojima vrijeđamo Božju ljubav i dobrotu prema nama. Zato imamo neizmjerno Božje milosrđe u kojem se očituje Božja blagost i popustljivost. U svom beskrajnom milosrđu Bog nam oprašta sve naše grijehe, ako se iskreno kajemo i žalimo.
Bog je sveprisutan pa poznaje sve naše slabosti, ali je i svemoćan pa nam pruža svoju ruku i daje milost pokajanja za grijehe. Milost pokajanja i zazivanja Božjeg milosrđa su otvorena vrata Božjem praštanju, jer je Bog Onaj koji je spor na srdžbu i rado prašta svojoj djeci koja Ga zazivaju i koja se uzdaju u Njegovu svemoć i dobrotu.
Slavimo Te veliki i silni Bože. Slavimo Te Bože, koji činiš velike i čudesne stvari u našim životima. Želimo Te slaviti i klanjati Ti se sada i ovdje na Zemlji, ali još više u Tvom Svetom Kraljevstvu kroz svu vječnost zajedno sa Tvojim anđelima i svetima.
Zato Te molimo za snagu da možemo dospjeti u Kraljevstvo nebesko!
Aleluja!
Tonćika