Pustite nek oboje rastu do žetve.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 13,24-43

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.
Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’
Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.  Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću.

Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.  Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.
Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Gospodnja.

Današnje evanđelje donosi prispodobe kojima Isus objašnjava otajstvenu stvarnost Kraljevstva nebeskog. Prva prispodoba je o dobrom sjemenu i kukolju, druga je o gorušičinom zrnu i treća je o kvascu.
Sve tri prispodobe govore na šta sliči Kraljevstvo Božje.
Prava stvarnost Kraljevstva Božjeg nama ljudima je neshvatljiva, našim razumskim moćima nedokučiva.
Zato Isus kaže: „Kraljevstvo je nebesko kao…“ Gospodin sije dobro sjeme, poziva nas da ga slušamo, da budemo vjerni Njegovoj Riječi, poziva nas na dobrotu, poniznost, pravednost, a ponajprije na ljubav.

Ako čovjek postane uspavan, ako ne bdije nad milostima koje mu je Gospodin posijao u srce, preko svete Riječi, preko svete mise, vrlo lako padne u zamku zla, sumnje, prijekora i osude.
To je kukolj koji neprijatelj sije u naše srce svaki dan preko svojih sinova zla, krivih učitelja.
Oni  nam polako, ali sustavno nastoje uliti u srca malodušnost, očaj izazvan današnjim stanjem, nepovjerenje u Božju providnost i što je najgore ruše nam vjeru da će Bog sve na kraju okrenuti na dobro.

Sine, koji se pouzdaješ u Boga živoga, ne dopusti da sjeme zla ovoga svijeta truje tvoje srce mrzovoljom, prijekorom, stavom da ništa ne valja i da ništa nije dobro. Ne dopustimo da svijet od nas napravi voštane figure bez vjere, bez emocija, bez ljubavi. To upravo želi zli.
Gospodin je neizmjerno strpljiv s nama.
On je kao otac koji čeka da mu sin uvidi pogrešku i da se pokaje za svoj grijeh.

U svijetu u kome živimo neminovno padamo pod zamke zloga, bilo da nekoga osuđujemo, bilo da smo nezahvalni za Božje milosti, bilo da padamo u očaj zbog naizgled bezizlazne situacije.
Ali Gospodin čeka. On čeka da se naše srce razledi, da spoznamo svoje propuste, da iščupamo kukolj iz srca.
U toj Božjoj milosti je sva naša nada, naše spasenje.
Sjeme Božje Riječi je malo kao gorušičino zrno, ne uznosi se, ne hvasta. To je sjeme poniznosti.
To je Božja ruka izpružena nama na spasenje.
Hoćemo li dopustiti tom malom gorušičinom zrnu da raste u nama?
Možemo ga zatrpati drugim većim sjemenjem, koji ne daje tako obilat plod.
To je isključivo naša i samo naša odluka.

Ljudi smo varljiva oka. Često nas privlači ono što je veće misleći da će donijeti dobar urod.
Ali naše tjelesne oči su varljive, a razum ograničen, pa ne spoznajemo da samo ono što je malo, skromno kao gorušićino zrno, može oploditi našu dušu i naše srce.
Ako prihvatimo i pohranimo sjeme Riječi Božje i pustimo ga da raste, doći će ptice nebeske i ugnjezditi se u našem srcu. A te ptice su ljubav, mir, radost i spokoj.
Te rajske milosti samo Gospodin daje.

Sine, hoćeš li u svome životu staviti kvasac u kruh?
Hoćeš li dopustiti da Riječ Gospodnja nakvasa u tvom srcu? To je samo tvoj odabir, tvoj izbor.
I danas nas Isus, kao nekada svoje suvremenike, zove, potiče. Kao da kroz ove prispodobe odzvanja skrivena rečenica: Vjeruj mi, samo mi vjeruj i sve će biti dobro, sve ću okrenuti na dobro.
Ti koji želiš biti čovjek božji, sin Boga živoga dopusti da sjeme Božje Riječi danas uzraste i donese obilje Božje milosti.

Ankica

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU