Neka budu savršeno jedno!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu  Iv 17, 20-26

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

»Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«

Riječ Gospodnja.

 

U prvom čitanju iz Djela imamo opis Stjepanovog svjedočanstva i njegova kamenovanja.

On svjedoči kako vidi otvorena nebesa i Sina Čovječjega zdesna Bogu. Svjestan je situacije u kojoj se nalazi i šta mu se može dogoditi. On je neustrašiv jer je pun Duha Svetoga, te nam pokazuje kakvi bi trebali biti.

Njegovo svjedočanstvo provocira, trese, traži reakciju okoline ali oni to ne mogu prihvatiti pa zatiču uši i kamenuju ga. Jesmo li mi odvažni tako svjedočiti, naviještati ili ušutimo čim nas pogledaju.

Koliko daleko smo spremni ići, koliko riskirati za Gospodina? Ili bolje rečeno koliko sam ispunjen Duhom Svetim, koliko sam u Bogu?

Tu je ključ svega kako nam lijepo Ivan opisuje u Evanđelju-Neka budu savršeno jedno!

Ovdje u velikosvećeničkoj molitvi za savršeno jedinstvo Isus moli za nas i za one koji će povjerovati u njega po našem svjedočanstvu.

Poziva na jedinstvo u Bogu kao što je on sa Ocem. U ovoj molitvi je bit naše vjere, našeg postojanja i smisla života. To je “srce”svega. To je očeva ljubav koja vapi da je upoznamo, da uronimo u nju, da se prepustimo te budemo jedno s njom tj. dio nje.

Kada se to dogodi, te postanemo jedno s Kristom i Ocem Nebeskim u ljubavi, tek tada ćemo moći biti istinski svjedoci Božje ljubavi u ovom svijetu koji želi sam sebi biti Bog. Moći ćemo svjedočiti kao Stjepan, koji po uzoru Isusa Krista moli za svoje progonitelje, ne da im Bog oprosti pa da i dalje griješe, nego da spoznaju kršćansku ljubav i milosrđe te se obrate. Cilj i motiv svjedočenja mora biti ljubav, ništa drugo, ništa osobno, nikakav interes, samo čista Božja Ljubav koja svojim primjerom poziva na obraćenje.

Isus vapi opet za nas da budemo gdje je on, da gledamo njegovu slavu kojom ga je Otac ljubio prije postanka svijeta. Da spoznamo da nam Isusa šalje Otac.

Isus  nam očituje Oca i obećava da će nam ga još više očitovati da ljubav kojom ga je ljubio bude trajno u nama i da On bude u nama.

To je jednostavnost i savršenstvo Božje Ljubavi koja nam se nudi, očituje, vapi za nama, koja se bori da nas izbavi od svijeta i kaosa i skloni u svoje srce.

To je savršeno jedinstvo: spoznati Boga u njegovoj ljubavi, primiti tu ljubav u Isusu Kristu i biti ta ljubav cijelom svijetu!

Kada postanemo jedno tj. ljubav, s radošću ćemo svjedočiti da je On Alfa i Omega, prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!

I kao Duh i Zaručnica govoriti: “Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: “Dođi” I tko je žedan ,neka dođe, tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!

“Da, dolazim ubrzo!”

Mario

SEDMA VAZMENA NEDJELJA