Proda sve što ima i kupi onu njivu.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 13,44-52

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

Prvo i najbitnije za dolazak Krista, Jedinorođenoga Sina Božjega, k nama na ovaj svijet jest navještanje Božjeg kraljevstva – naše nebeske domovine.
Krist nije došao samo objaviti nam ljubav Nebeskog Oca za nas, nego je došao i pokazati nam put k svom i našem Nebeskom Ocu u Vječnu domovinu.
Taj put je put Božjih odredaba i pravila i, kako kaže psalmist, svi drugi putovi su lažni i trebali bi nam biti mrski. Taj Božji zakon je iznad svega drugog, jer je to zakon koji je sama ljubav i milosrđe.
Vršiti taj zakon i čuvati Riječ Božju znači da smo se odazvali Božjem pozivu u kojem smo predodređeni da budemo suobličeni slici Sina Božjeg.
Koliko li je silna ljubav Božja koja nam šalje svog Sina za Spasitelja i Otkupitelja od naših grijeha i slabosti!

Drugo bitno za Isusov dolazak među nas je poziv na obraćenje. Svi smo potrebni obraćenja i zato nam Isus i ovoga puta i mnogih drugih puta u Evanđeljima, govori o Božjem kraljevstvu u prispodobama.
Tu nam Isus na jednostavan način razumljivim jezikom govori o bitnim stvarima.
Kada govori o kraljevstvu nebeskom, Isus ga najčešće uspoređuje sa blagom.
Jako je bitno tragati za tim blagom i kada se nađe, sve drugo je nevažno, a kako i ne bi bilo kad je svako ovozemaljsko zadovoljstvo prolazno, dok je blago o kojem govori Isus, vječna sreća u radost.

Zato neka nam Gospodin udijeli milost da, kao i Salomon, znamo moliti Boga za srce koje ne teži za zemaljskim stvarima, nego srce koje čezne za Božjom mudrošću.

Aleluja!

Tonćika

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU