Sazrijeti u duhovnom životu

P. Bart A. Pastor

U Svetom Pismu nalazimo različite sličnosti koje izražavaju rast u duhovnom životu:

  • dijete koje prelazi s mlijeka na čvrstu hranu (usp. 1 Kor 3,2: Heb 5,12-14; 1 Pt 2,2);
  • čovjek koji gradi kuću ili hram na čvrstom temelju (usp. Lk 6,48-49; Ef 2,19-22);
  • stablo zasađeno što donosi plodove koji ostaju (usp. Iv 15,8.16), i
  • trkač koji trči da zasluži neuveli vijenac slave (1 Kor 9,24-26; Heb 12,1; 2 Tim 2,5; 2 Tim 4,7-8).

Ove slike izražavaju obvezu koja je presudna (odlučna) da bi dostigli cilj: stupnjevito rasti u Kristu (Ef 4, 13-15), postati kao Krist (1 Kor 11,1), poistovjetiti se s Njim u Duhu (Gal 2,20).

Zrelost u duhovnom životu

Odnos

Život u Duhu je prije svega odnos. Krštenjem smo primljeni u Božju obitelj i ovaj besplatni dar (ili milost) nam kazuje da smo:

  • istinska djeca Božja koja Oca mogu zvati Abba, s nježnošću (usp. Rim 8,15-17; Gal 4:6-7; Mt 6,9; Iv 20,17; 1 Iv 3,1);
  • prava braća i prave sestre Isusa Krista, koji je jedini Put i jedini Učitelj i koji nas vodi prema Ocu (Abba) (usp. Iv 14,6; Mk 3,14-15; Lk 9,23-26; Lk 9, 57-62; Iv 8,31), i
  • živi hramovi u kojim boravi Duh Sveti (Paraklit) (usp. Iv 14,23; Iv 15,4; Rim 5,5; 1 Kor 6,19; 1 Kor 3,16; 1 Iv 4,13).

Opredijeljeni za svetost: četiri koraka

Sazrijeti u životu Duha zahtjeva stav trajnog traženja što hrani našu glad i našu žeđ svetosti (Mt 5,6), jer Bog zapovijeda: “Budite sveti jer sam ja svet” (1 Pt 1,16). Kako možemo biti sveti? Koji su jednostavni koraci da postignemo svetost u našem životu? Riječ Božja naznačuje za nas temeljne korake da bi postigli svetost.

  1. Biti uvijek svjesni Božje nazočnosti u nama (usp. Mt 28,20; Iv 15,5; Rim 5,5; Heb 12,2; 1 Iv 4,12.16; Gal 5,25).

Naš Gospodin nam je zajamčio da će uvijek biti pored nas, ali također i u nama, jer je Njegova ljubav razlivena u srcima našim po Njegovom Duhu. Duh Božji prebiva u nama i toga možemo biti ili ne biti svjesni. Razvijati jak osjećaj Božje nazočnosti u nama, stjecati uvijek veću svjesnost da će Duh Kristov ostati u nama i s nama zauvijek: ovo su stavovi koji nam više pomažu da napredujemo u rastu duhovnog puta. Što smo pozorniji na ovu stvarnost, to smo više u stanju ući u dubine našeg bića. Koliko više steknemo svjesnosti trajne Božje nazočnosti u nama, toliko ćemo se više morati napregnuti da dan za danom živimo Njegovu pravednost. Ovo je temelj i stup pravog molitvenog života i kontemplacije u Kristu.

  1. Svaki dan darovati Bogu naše ništa (usp. Dj 17,28; 1 Kor 4,7; Gal 6,3; Rim 12,1; Jak 1,17; 1 Pt 2,5; Kol 3,17; Heb 13,15-16).

Istina je da nam je Bog, u svojoj veličini i u svojoj ljubavi darovao sve što jesmo, što imamo i što činimo. Ništa nam ne pripada osim grijeha i prava se poniznost sastoji u priznanju ovoga. Stoga, na drugom koraku prema svetosti, pozvani smo vratiti Bogu ono što Mu već pripada: kad spontano predamo Njemu sve ono što smatramo svojim, postaje ponovno Njegovo, a sve što pripada Bogu je sveto. Dar našeg tijela, duše i duha biva primljena i posvećena od Boga. Dakle, svaki dan naš život biva posvećen u svakom području od Božjeg Duha i kroz ovaj se proces mi posvećujemo

  1. Uvijek se utjecati Bogu u povjerenju i ljubavi (usp. Mk 11, 22-24; Mt 21,22; Iv 15, 7.16; Iv 16,23-24; 1 Sol 5,17-18; Rim 12,12).

Nebeski Otac želi da ga Njegova djeca zazivaju uvijek… slaveći Ga, dajući Mu hvalu i pozivaju Ga da On sudjeluje u njihovim svakodnevnim potrebama, da im daruje svoje oproštenje, svoju providnost, svoju zaštitu, svoje vodstvo i da ih obilno blagoslovi. U svojoj vjernosti, Njemu je zadovoljstvo dati svojim ljubljenima male bezbrojne znakove svoje velike ljubavi. U radosti i u boli, u pobjedama i u porazima, u uspjesima i u razočaranjima, u našim bezbrojnim željama i našim jednostavnim potrebama, u svim trenucima u kojima u našem svakodnevnom životu imamo potrebu zvati Ga Abba Oče, jednostavno jer On želi da spoznamo da smo mali i siromašni i želi da se utječemo Njemu u svojim potrebama. (Lk 11,9-13). Na trećem koraku prema svetosti moramo se potpuno baciti u ruke našeg Oca punog ljubavi, da bi se prepustili Njemu s jednostavnošću kao nezaštićena djeca, tražeći od Njega sve ono što trebamo s potpunim povjerenjem i žarkom ljubavlju. Ovo znači neprestano moliti u stavu djeteta.

  1. Uvijek se smiješiti i radovati u Gospodinu (usp. 1 Sol 5,16; Fil 4,4; Rim 12,12.15; Kol 3,16).

Dijete nema zabrinutosti ili nemira, niti strahova ili tjeskoba ukoliko zna da njegovi roditelji bdiju nad njim. Smiješi se u punini s povjerenjem da se nalazi u sigurnim i punim ljubavi rukama svoga oca, da je uvijek ljubljen i da se brine o njemu. Također i mi trebamo zauzeti ovaj stav glede nazočnosti i trajne ljubavi našeg Nebeskog Oca. Moramo se uvijek radovati u Gospodinu. Ljubazan osmijeh i neprestana nazočnost na našem blistavom licu, naši radosni izrazi kada govorimo i djelujemo, odražavaju neizbježnu sigurnost i unutarnji mir koji smo našli u Bogu. Kada se smiješimo u svakoj prigodi živimo stvarno evanđeoska blaženstva u našem svakodnevnom životu. Također, u kušnjama, u teškoćama, u patnjama i bolima koje izgledaju da nemaju kraja, radujemo se strpljivo podnoseći, jer smo sigurni da nas naš Otac ljubi i trajno poziva da se ne bojimo ničega, što god da se dogodi. Nakon svega, trenutne patnje nisu usporedive s budućom slavom koja se ima očitovati u nama (Rim 8,18) i sigurni smo da Bog u svemu surađuje na dobro s onima koji ga ljube (Rim 8,28). Dakle, četvrti korak da bismo postigli svetost je povjerenje

Plodnost

Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati” (Mt 7,16). Konačno ispitivanje da bi provjerili (duhovnu zrelost) gdje se nalazimo u našem duhovnom životu, je plodnost svetog života. U kojoj mjeri uspijevamo biti bliži Isusu…

– u našem karakteru punom ljubavi (usp. Mt 5,28; Mt 11,29; Iv 4,34; Gal 5,22; Fil 2,3-5; Fil 4,8)

– u našem dubokom i trajnom zajedništvu s Njim (usp. Iv 15,4.7.10; Gal 2,20; Fil 1,21; Ef 3,17-19; Ef 4,15-16)

– u našem načinu postupanja i djelovanja prema Njegovoj zapovijedi ljubavi (usp. Iv 13,34; 1 Kor 13,4-8; Rim 12,9-10; Rim 13,8-10; 1 Iv 4,18-21; Kol 3,12-14; Rim 8, 35-39; 2 Kor 5,14; 1 Pt 4,8), i

– u žarkom svjedočenju i obrani Njegove ljubavi svima oko nas (usp. Mt 28,18-19; Mk 16,15; Dj 1,8; 2 Tim 2,2; 2 Tim 4,2; Kol 3,16; Mt 5,13-16)?

U poslovima našeg Oca

Mi smo najvažniji “posao” kojim se naš Otac bavi (usp. 1 Sol 4,3). I mi, također kao Isus moramo se baviti stvarima našeg Oca (usp. Lk 2,49), da bi mogli rasti u životu u Duhu, da postanemo sveti kao Isus, da tražimo uvijek, kao On slavu Oca našega (usp. Iv 8,49-50). Nemoguće je da u ovome uspijemo sami. Ali snagom Duha Svetoga, u koga stavljamo sve naše povjerenje ništa nije nemoguće. Samo u Njemu možemo živjeti u ljubavi i pravednosti i donijeti plodove u izobilju kao novi učenici Kristovi.

Slijedeći Isusa disciplinirano i odgovorno, sazrijevat ćemo neprestano na putu našeg duhovnog života. Da bi živjeli ovo, Pismo nam nudi Mariju kao istinski model, ne samo po umijeću slušanja i poslušnosti Riječi Božjoj, nego također po svojoj sposobnosti da uvijek bude u skladu s Duhom Božjim. (usp. Lk 1,49; Lk 1,38; Lk 2,19). Marija, naša majka, kroz riječi i primjere nam još govori: “Što god vam rekne učinite (Iv 2,5) i rast ćete dan za danom u punini života u Duhu”.

PITANJA ZA RASPRAVU:

  1. Kako Sveto Pismo opisuje i uspoređuje proces sazrijevanja u duhovnom životu?
  2. Koje ključne elemente moramo razmotriti u određivanju zrelosti u duhovnom životu?
  3. Kakav se status i dostojanstvo na nas prenosi primanjem krsne milosti? Koje su glavne implikacije na naš život, glede naših međusobnih odnosa u Božjoj obitelji”
  4. Koji su to jednostavni praktični koraci koji vode do svetosti života? Kako se ti koraci mogu u praksi primijeniti u našem svakodnevnom životu?
  5. Koja su obilježja svetog života? Kako nam ta obilježja svojim primjerom potkrepljuje Marija, naša Majka? Kako mogu postati naša?

Preuzeto s dopuštenjem iz: “Leadership Formation” – Dodatak ICCRS Newsletter, srpanj/kolovoz 1996.

© za prijevod Fra Nikola

Sazrijeti u duhovnom životu