Osjećam te tu, sveobuhvatnog a ipak nevidljivog.
Ne vidim ti lica, ni traga, a ipak znam
da ti mene prepoznaješ i korak mi usmjeravaš!

Dišeš u meni, živiš i moliš
Svijetlom se spustaš u dubine,
tamo gdje prestaje svijet stvarnog ,
a otvara se put otajstvenog!

Spustaš Nebo u moje srce
a istovremeno
raširuješ ga prostorima novim
u koje staju
Poziv i poslanje
I uzdižeš ih natrag pred Prijestolje
Sa kojeg  primaju blagoslov i snagu.

Branka

 

Ruah