• Pripadnost postoji kada se živi iskreno i žarko prihvaćanje braće i sestara koje je Gospodin kao dragocjeni dar stavio pored nas. Prvi darovi koje Gospodin daje svakome od nas jesu upravo braća i sestre.
  • Nema pripadnosti ako se brinemo primiti, čuvati i koristiti karizme, a zaboravljamo iskreno prihvaćati braću.
  • Nema pripadnosti ako se živi u stavu zavisti i nenaklonosti, također naša molitva postaje beskorisna i ostaje neuslišana.
  • Nema pripadnosti ako se ne živi kultura Pedesetnice.
  • Pripadnost postoji kada se ne živi nostalgija, nego se sjeća prošlosti, živi u sadašnjosti s pogledom u budućnost.
  • Pripadnost postoji ako se izabere Obnova u Duhu, što znači ne biti rastresen od tisuću drugih crkvenih ponuda koje “opravdavaju ne imati vremena” za skupinu.
  • Pripadnost postoji ako se moli radosno; a nažalost vide se izvjesne face kao na sprovodu (Fil 1, 4-6).
  • Pripadnost postoji ako jedni za druge mole (Jak 5,16) a ne vidimo samo sebe i naše potrebe.
  • Pripadnost postoji ako se moli povjerljivo (Sir 7,10) i nismo puni sumnji i strahova.
  • Pripadnost postoji ako su svi složni (jedno srce) i nismo nesložni i podijeljeni.
  • Pripadnost postoji kada naša vjera nije svedena na običaje, na navike iz čisto emotivnog iskustva; Obnova u Duhu nije pokret nostalgičara ili romantičara.
  • Pripadnost postoji kada naša vjera bude ojačana formacijom, jer ako nedostaje formacije naša vjera umire ili ostaje pobožnjačka, sve drugo osim karizmatska.
  • Pripadnost postoji kada se naša vjera hrani, pomaže da raste, bilo na osobnoj razini bilo na zajedničkoj.
  • Pripadnost postoji ako se živi u poslušnosti.
  • Pripadnost postoji ako nema kritike; bilo kakva kritika izvan vlastitog mjesta (zajednice) dolazi od Zloga.

Emanuel

PRIPADNOST ZAJEDNICI