Vidješe oči moje spasenje tvoje.

  Čitanje svetog Evanđelja po Luki 2, 22-40

 Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

U  današnjem  ulomku iz evanđelja, evanđelist Luka izvještava kako su sveti Josip i Marija došli prinijeti Isusa u Hram. Prema židovskom zakonu za svako prvorođeno muško dijete  trebalo je platiti otkupninu.  Ovaj zakon pozivao se na knjigu Izl.13,1-16, prema kojoj svaki prvorođenac pripada Bogu. U noći izlaska iz egipatskog ropstva, anđeo Jahvin pobio je sve egipatske prvorođence, a poštedio izraelske, zato je propis zahtijevao da se svako prvo muško dijete otkupi za 5 hramskih šekela, ili za 2 goluba, ili 2 grlice ukoliko je obitelj bila siromašna. Marija i Josip pokazuju veliku poniznost i poslušnost židovskom zakonu i time daju primjer današnjom obiteljima kako trebamo u poniznosti služiti bližnjima i biti odgovorni prema zakonima.

Prije izvršenja propisa zakona, Šimun, čovjek pravedan i pobožan, potaknut Duhom Svetim uze Isusa u ruke i dade hvalu Bogu riječima: „Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svoga, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraelskog.“

Svjetlo koje zasvijetli ne prestaje svijetliti ni poganima, ni onima koji lutaju ili dovoljno ne znaju o ljubavi Božjoj. To je svijetlo koje svijetli i danas nad nama i daje nam nadu u nesigurnostima svakodnevnice.  To svjetlo je postalo otkupnina za našu tamu. Otkupnina je plaćena jednom za svagda, jednom za svakoga u osobi Isusa Krista. Isus, koji je rođen za propast i uskrsnuće mnogih je neprolazni znak kojem su se protivili, kojem će se protiviti mnogi, jer ne upoznaše svijetlo koje život znači. Ali to svjetlo je ponuđeno svima, ono je nada u očaju, ono je putokaz zalutalima, ono je spas vjernima.

 

Ankica

PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJEĆNICA