Govori li ovo isto danas Bog meni i tebi? Jesmo li mi pozvani biti ,,proroci” ovog vremena, ne oni koji proriču budućnost, već oni koji u svom srcu nose Božji poziv, govoriti istinu, svjedočiti evanđelje, svjedočiti Krista živoga. Papa u miru Benedikt XVI u jednoj knjizi kaže da je prorok – onaj koji dovodi čovjeka k Isusu, tj. onaj koji čovjeka koji se udaljio, približava Isusu Kristu.
Istinsko spoznanje životnog poziva i poslanja i odgovor na njih na ispravan način privelegija je rijetkih kroz cijelu povijest. Posebno onih koji su čuli Božji poziv i odgovorili mu, ostavljajući sve svoje planove i želje. Ali bilo je i onih koji su poput onog mladića iz Markova evanđelja , Mk.10, 21 kad mu je Isus zavolivši ga rekao ,,Idi prodaj sve, onda dođi i idi za mnom!” tužni otišli od njega jer se nisu mogli odvojiti od bogatstva, svijeta.
Vidimo kako Bog uvijek nanovo u svome narodu podiže proroke, one koji će govoriti narodu ono što Bog stavi u njihova usta. Jedan od snažnih proroka Izraela bio je Jeremija, čovjek koji teško prihvaća Božji poziv: ,,Ah, Gospode Bože, gle ja ne umijem govoriti, dijete sam.”
A Gospodin mu odvrati: ,,Ne govori: Dijete sam!” Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono sto cu ti narediti!” Znamo kako je težak i mukotrpan bio Jeremijin put, od odbacivanja u vlastitom narodu, do mržnje i traženja da se ubije.
I mi danas, kad snažno osjećamo Božji poziv da budemo ,,proroci”” svoga vremena, odbacujemo taj poziv govoreći, ,,Ja to ne mogu, nisam ja sposoban za to!” Bojimo se da ce nas narod – svijet odbaciti, ismijati, poniziti ili čak zamrziti.
Narod je i danas kao i u Jeremijino vrijeme tvrde šije, odvraća od Boga, okreće se idolima, ismijavaju i progone proroke, čak ih i ubijaju. Ali, onaj koji plan svijeta i spasenja drži u svojoj ruci, ne odustaje, ostaje vjeran do kraja, uvijek nanovo poziva svoje izabranike. On zna da ne možemo mi , ali može on u nama i mi sa njim, biti glas koji viče u pustoši ovoga svijeta.
Božji plan spasenja traje cijelu povijest čovječanstva, on ne odustaje, i nas je zamislio, oblikovao u utrobi majke i vec tada položio u naš život svoj blagoslov, na krštenju smo postali djeca Božja, primili Duha sv. i samim tim primili poziv i poslanje, koje možemo u njegovom prisustvu otkrivat kroz život ili oblikovani svijetom sami sebi određivati plan i put, misleći da svoj život sami držimo u svojoj ruci i da smo kadri sami bez Boga ostvariti svoje planove. Svi mi krštenici imamo od Boga poziv ,,Za proroka svim narodima postavih te.” i poslanje: ,,Idi k onima kojima te šaljem i reci sve što ću ti narediti!”
Pitam se, koliko smo mi vjernici, prihvatili ovaj Božji poziv?
Jesmo li svjesni svoje osobne odgovornosti pred Bogom, jer njegovom smo milošću pozvani i njegovom rukom utkani u povijest spasenja ovog svijeta. Kakvog svijeta?
Živimo u turbulentnim vremenima kad se kršćanske vrijednosti, ne samo ne prepoznaju, nego se negiraju i omalovažavaju, a Boga se nastoji potpuno izgurat iz ovog grešnog svijeta kako bi se stvorio svijet bez ikakvih kršćanskih i moralnih vrijednosti, potpuno izopačen i poganski. Svaki dan gledamo i slušamo kako nam se nameću neke ,,slobodnoumne” nemoralne vrijednosti pod krinkom slobode, demokracije ili čak humanosti. Donose se novi zakoni koji razinu čovjekove svijesti i savjesti svode na razinu kojom se može lako manipulirati iz centara moći, ne samo onih financijskih nego i izravno sotonskih. Nameće nam se ,,kultura” života po njihovoj mjeri i nastranosti. Svjesni smo svega ovoga ali ipak ostajemo po strani, uspavani, zaslijepljeni, ili možda preplašeni pred svim ovim, bez traženja istine, a istina je samo u Bogu, u njegovoj svetoj Riječi, istina je Bog sam.
Pozvani smo stati na branike, izgraditi utvrde, osnažiti se u vjeri i u Božjoj riječi, uzeti oružje koje nam je Bog dao i krenuti u osvajanje prostora koji polako, šutke padaju.
Ovo je vrijeme za hrabre, za odvažne, za one koji jos u srcu nose žar ljubavi Božje, svjesni poziva i poslanja koje nam je dato. Jesmo li ja i ti takvi?
Jednog dana stat cemo pred lice Božje i bit ćemo pitani jesmo li odgovorili na njegov poziv.
Mozda je baš u nama vidio Iliju, Jeremiju, Pavla ili nekog drugog od ovih silnih ljudi koji su odgovorili njegovu pozivu. Možda nismo otkrili ni iskušali snagu proroka, propovjednika i svjedoka Boga živoga. Je li doista On živ u tvom i mom životu ili su ga ,,umrtvili” ili čak ,,ubili” ovi izopačeni naprednjaci podložni ,,Izabelinu duhu” o kojem govori sv.Pismo. Ili bolje rečeno ,,Izabelin zloduh” koji svaki dan sve više osvaja Evropu i ostatak svijeta, razara brak, obitelji, službenike Crkve.
Gdje smo tu mi vjernici, nasljedovatelji Krista, oni koji su primili Duha svetoga, Duha istine, gdje je tu moj i tvoj poziv? Je li to povlačenje radi prividnog mira, šutnja, ili svjesno ignoriranje Božjeg poziva.
Gdje je Krist u meni i u tebi, čijom smo Krvlju opečaćeni, zaštićeni i pozvani slijediti ga i navještati Evanđelje poganima ali i mlakim i uspavanim kršćanima? Ko ce uzdignuti njegovu zastavu Uskrsnuća u ovom duhovno umirućem svijetu ako ne mi koji smo ga upoznali i pošli za njim?
Jesmo li spremni na to?
Ne bojmo se, jer kako kaže sv. Pavao u Rim.8,28-30: ,,Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi… Koje pak predodredi, te i pozva, koje pozva, te i opravda, koje opravda te i proslavi.”
Odlučimo se, želimo li jednog dana kad stanemo pred lice Božje čuti ,,Zaista kažem vam, ne poznajem vas!”( Mt.25,12) ili ono zbog čega smo poslani u ovaj svijet: ,,Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!” ( Mt. 25, 21.)
Razmislimo i ponovo otkrijmo Božji poziv i poslanje koje nam je dao! On nas silno ljubi i ta ljubav se očituje u želji da se svi ljudi spase. Ali ta ljubav poziva na odgovornost. Odgovorimo toj ljubavi raspetoj na križu za svakog čovjeka, mene i tebe. Jer ništa nije savršeno kao ljubav Kristova, a data nam je i u pozivu: ,,Koga da pošaljem?”
Jesam li, jesi li, spreman reći: ,,Evo mene, mene pošalji!”
Ili ćemo zatvoriti oči i uši i ostati nezainteresirani za svijet oko nas a samim tim i za osobno spasenje, i moje i mog bližnjeg? Vrijeme nam curi, nepovratno. Razmislimo!
Neka Gospodin Bog koji oblikuje našu savjest, probudi istu, i da nam jasno spoznanje osobne odgovornosti ili bolje reći neodgovornosti pred njim!
Učinio nas Gospodin velikim prorocima ovoga trenutka i vremena da i mi poput Jeremije možemo reći:
,,Ti me zavede, o Gospodine, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me!”
Branka.