Iziđe sijač sijati.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 13,1-23
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Poruka današnjeg Evanđelja je Riječ Božja. Riječ Božja je sjeme koje treba izniknuti u našim srcima. Naša srca mogu biti kamenito, trnovito ili plodno tlo. Što Gospodin govori? Sjeme koje padne kraj puta je Riječ Božja koju slušatelj sluša, ali ne čuje, kao da je i nije čuo. Srce koje slušajući ne čuje predstavlja one kojima napasnik brzo ukrade Riječ, jer je slušanje Riječi usputno, sporedno. Zli je ukrao Riječ prije nego što je dospjela do ljudskog srca. Sjeme bačeno na kamenito tlo je Riječ Božja upućena srcu koje čuje, prihvaća Gospodinova pravila, ali kad dođu problemi, bolesti, ne nalazi utjehu u Bogu, nego traži druge opcije. Ne shvaća dobro Riječ Božju, jer mu je srce okamenilo od nevolja. Traži mnoge liječnike, ali ne obraća se pravom liječniku, Gospodinu koji ima iscjeliteljske moći. Ovo srce zaboravlja da nikakva nevolja, bolest, ne može biti veća od Božje ljubavi i milosrđa. Zaboravlja da je Božja Riječ iscjeliteljska, jer gleda u nevolju, bolest, muku, a ne u Gospodina i Njegovu Riječ. Treće je srce trnovo. Ova duša je marljiva i prihvaća da je Gospodin tu i sluša Njegovu Riječ, čak ga ustima časti. Ali trnovo srce se brine kako da sve stigne te nema vremena za Gospodina, jer se bavi drugim stvarima koje su korisnije i donose profit.
Gospodin nas je stvorio da radimo i dobro je raditi, ali kada rad postane najbitniji, sjeme Gospodnje Riječi ne može izrasti, jer nema prostora i uvene. Tu su materijalni plodovi, ali duhovnog zadovoljstva nema. I treće srce je srce ploda. To su oni koji su shvatili da je slušanje, čitanje Riječi Božje najvažnije, da je to svakodnevna hrana. I njih zli napastuje, ali ne odustaju jer znaju da sva sreća, sve blagostanje, sav mir, sva ljubav dolazi od Gospodina. Ovo srce pažljivo sluša Riječ Božju i vrši je u djelu. Ovo srce je melem za oči i dušu jer je milosni kanal Božje ljubavi prema bližnjima. Molimo se danas za ovakvo srce, srce ploda, srce poslušno Riječi Božjoj, srce radosti i mira i neka plod bude višestrostruk u sveto Ime Gospodinovo.
Ankica