Iziđe sijač sijati

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 13,1-23

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli

Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

Današnje evanđelje govori nam o Isusovom pouzdanju u Njegovo poslanje. Isus koristi slike i poredbe iz života da nas stavi u stav osluškivanja i razumijevanja Božjeg Kraljevstva, nije cilj znanje nego mudrost življenja. Da bi razumjeli, potrebno je biti otvoren, dopustiti da nas pouče i da nam se otvore oči za nevidljivo. Pred Božjom Riječi se ne može ostati neutralan, ona traži opredjeljenje. Uz Riječ je potrebno prionuti, zalagati se i mijenjati.
Sijač je isti, sjeme isto, problem rasta i uroda je u vanjskim okolnostima, u vremenu i tlu.
Primiti sjeme Riječi Božje je odgovornost. Jesmo li spremni obrađivati njivu svoga srca, zemlju svoga života, koliko je zapuštena, trudimo li se da je čistimo? Bog nas neće uspoređivati jedne s drugima, nego sto smo učinili s onim sto nam je dao.

Isus stavlja naglasak na sjeme, a ne na okolnosti. Ono sto je loše u nama i oko nas, mi nekad opravdavamo okolnostima u kojima živimo. Za sjeme koje je zasijano u dobru zemlju ne znači da neće iskusiti sušu, da se na njega neće oboriti ptice ili da u dobroj zemlji neće niknuti korov.
Biti zasijan u dobru zemlju, znači u svim uvjetima zauzeti čvrsti stav slušanja i nasljedovanja Isusa Krista.

Bez unutarnje tišine Božja Riječ će teško pustiti korijenje. Kruti i bešćutni mentalitet, kriterij udobnog i sebičnog življenja, dodvoravanje navikama i krivim autoritetima, nastojanje da se ne ispadne iz kruga općeg mišljenja i ponašanja su prepreke u nama koje sprječavaju da Božja Riječ donese plod.

Pusti kukolj, ne tjeraj zlo, okreni se dobru. Gospodine, oslobodi me površne i nestalne vjere, omekšaj mi srce.

”Ti pohodi zemlju i brazde natopi, grude poravnaj, kišom je omekšaj, usjeve blagoslovi” Ps 65,10. Amen.

Senka

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU