Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 12, 20-33

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja.

I ovom nedjeljom smo dublje u korizmi. Zajedno smo s Isusom koji ide u svoju muku i smrt i govori: ,,Duša mi je sada potresena i što da kažem?” Gospodin Isus potresen je i stoji pred teškim i odlučnim trenucima svoga života. No daje nam riječ utjehe, nama i sebi.
Želim danas otvoriti svoje srce Isusovoj riječi, da me ispuni, da mi pokaže pravi put u životnim poteškoćama. Zazivajući Božje milosrđe na nas govorimo: “Gospodine bio si ponižen i podnio si smrt za naše spasenje. Poput pšeničnog zrna koje je niknulo na novi život ti si svojim uskrsnućem obasjao sav svijet. Gospodine ti i nama daješ da po patnjama i nevoljama svoga života pa i po smrti budemo dionici tvoga uskrsnuća i tvoje proslave”.

U ljudskoj je prirodi da volimo slušati da nam se lijepo govori o budućnosti i o danima koji su pred nama. Međutim u životu nije baš tako. To nam kaže i opomena iz Svetog Pisma 2Tim 4,3-4: ,,Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravog nauka…”
U današnjem Evanđelju Isus nam pokazuje pravi put koji je daleko od bajki. Isus kaže: ,,Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.” Za ljude to znači uspjeh i pohvale i ovacije. Isus kaže: ,,Zaista, zaista kažem vam ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre ostaje samo.” To je paradoks, pšenično zrno u zemlji kad se raspada počinje trunuti, ali iz te prividne gnjiloće zameće se nova biljka koja donosi višestruko brojniji plod. To se upravo dogodilo Isusu. Bio je satrt, odbačen, ismijan, trnjem okrunjen, umro je kao posljednji zločinac. I puk i učenici su ga napustili. Jedan ga je izdao,drugi zatajio,ostali se razbježali uz iznimku Ivana.
Međutim Isus je uskrsnuo u proslavljenom tijelu, on pripada nebu, odlazi u nebesku slavu. I mi smo tu. Isus nam poručuje: ,,Tko ljubi život svoj izgubiti će ga. A tko mrzi život svoj na ovome svijetu, sačuvati će ga za život vječni .” To znači da je život ispunjen patnjama, nevoljama i tjeskobama, znači trebamo umirati sebi tj. prihvaćati kušnje koje nam život donosi.

Kušnja i patnja nisu sami sebi svrhom. Smrt rađa životom, uskrsnućem. Zapravo čovjek u životu pa tako i u duhovnom do pravih vrijednosti dolazi samo preko žrtve. Naše trpljenje je s Kristom i kada umiremo s Kristom umiremo da bi s njim mogli uskrsnuti i biti proslavljeni. U toj nadi i radosti isčekujemo blagdan Kristova Uskrsnuća.

Draženka

PETA KORIZMENA NEDJELJA