Ja sam uskrsnuće i život.

  

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu  11 ,1 – 45

 U ono vrijeme:

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:

tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.

Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«

Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

 

U ovom prekrasnom ulomku Ivanova evanđelja čitamo o bolesti, smrti i uskrsnuću Isusova prijatelja Lazara.

Marta i Marija- Lazareve sestre javiše Isusu da je njihov brat bolestan očekujući da će Isus požuriti svome bolesnome prijatelju i ozdraviti ga, ali Isus ostade u onome mjestu još dva dana.

Zašto?

Bolesni prijatelj u potrebi a Isus ne žuri?

Zašto Bože? -Sigurno se moglo čuti u uzdasima Marte i Marije.

Jesmo li ikada bili u sličnoj situaciji kada smo panično zazivali Isusa i molili za naše potrebe a činilo nam se da nas Isus ne čuje?.

Marta i Marija su sigurno pomislile ali Isus čuvši da je Lazar umro zaplaka.

Bog čuje naše molitve, vidi naše suze …ali ponekad pusti da se sastanu ljudske i Božje suze. Isus suosjeća sa ljudima. Pogađa ga žalost i patnja. “Gle kako ga je ljubio”. rekoše neki od nazočnih.

Danas smo svjedoci mnogi patnja, bolesti i često pomislimo zašto?

Zato su trenuci krize i suza blagoslovljena prilika da iziđemo iz sebe i porastemo u spoznaji koja život znači. Bog uvijek ima ono najbolje za nas.

“Isuse da si bio ovdje brat moj ne bi umro”.

Marija i Marta vjeruju u moć Isusova  ozdravljenja zato mu i spotiču da si bio ovdje brat naš ne bi umro.!

Ali Isus ide na još nešto veće, na nešto što će dotaknuti mnoga srca i mnogi će povjerovati.

To je Njemu bitno, spasenje ljudskih duša i obraćenje.

Isus očituje svoju moć i slavu i uskrisuje Lazara svoga ljubljenoga prijatelja. Iz smrti ga vraća u život, iz groba i tame u svijetlo svoje slave. Kako Lazara tako i mnoge koji su živjeli u nevjeri, tami i svome grobu.

Proslavio se Sin Božji. Oče hvala ti.!

Bog je veći od svake patnje , nevolje i bolesti. Ovo što je učinio Lazaru mali je znak da za Boga smrt nije konačna granica.

“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre , živjet će.”

Zbog toga se i mi nadamo vječnom životu kod Boga nakon smrti.

Budimo ljudi nade, ljudi sućuti, zaplačimo sa bližnjim u tuzi, ali ne budimo očajni jer smrt nije kraj.

Neka se po našim životima Gospodin silno proslavi i oživi sve sto je zamrlo u našim srcima da ga iščekujemo više no zoru straža noćna. Amen.

 

Ivana

 

PETA KORIZMENA NEDJELJA