Što si pripravio, čije će biti?

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 12, 13-21

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

U današnjem ulomku Lukina evanđelja, Isus nas poučava o stavu koji trebamo zauzeti prema zemaljskim dobrima.  Čovjek iz evanđelja, zaboravio je na vječnost i Boga, bitnu poveznicu svoga života. Bogati čovjek u evanđelju mislio je na proširenje svojih žitnica i zemaljske užitke a nije mislio na proširenje svoga srca i spremnost da dijeli, te zanemario  svoju pripravu da ude u nebeske užitke. Lažna sigurnost, kojom se okružio odvela ga je u propast. Nije računao sa smrću, ludo postupa i nije mudro  iskoristio darovano vrijeme.  Živimo u svijetu gdje sve ide za tim da čovjek stvara raj i uspjeh ovdje na zemlji, sto bolji posao, veću zaradu i uživanje koje se ne obazire na moralne norme. Bogatstvo, taština i vlast su napasti kojima je Isus bio kušan u pustinji i kojima je kušan svaki čovjek. Stav suvremenog svijeta je zabavljaj se i uživaj bez odgovornosti i pomisli na posljedice. Materijalno obilje dovodi nas pred velike kušnje i izazove. Isus nas upozorava da se klonimo pohlepe, jer je pohlepa rupa bez dna, koja iscrpljuje čovjeka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe. Plodovi pohlepe su bolesne ambicije, neumjerenost u kupovanju i trošenju, nesposobnost da dijelimo. Zahtjevi našeg načina života mogu nam otežati da pravilno poredamo ljestvicu vrednota. Zemaljske težnje ostavile su praznim mnoga ljudska srca. Materijalna dobra bi nam trebala biti   sredstvo, nikada cilj.   Vrijednost i radost života je u darivanju a ne u posjedovanju i nagomilavanju zemaljskih dobara. Bogatstvo dolazi od Boga, kad čovjek to zaboravi postaje bezumnik. Bogatstvo svijeta nije blago duše, koje se stječe da u svojoj nutrini priznaš da ovisiš o Bogu. Gdje je izvor mojih dobara? Da li mi je pogled uvijek uprt u Krista, idem li Njegovim putem koji vodi u nebo?

Senka

OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU