Što si pripravio, čije će biti?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.

Tema, koju nam nudi današnje Evanđelje, je o problemu podjele zemaljskih dobara među ljudima. Vječna je to tema koja ne mimoilazi nijednog čovjeka. S time se susreću mnogi roditelji, braća, sestre, rodbina. Ne možemo računati  na ljudsko poštenje i ljubav.

Svaki roditelj smatra da je jedna od temeljnih zadaća priskrbiti svojoj djeci dovoljnu količinu zemaljskih dobara. Ako ne uspiju osjećaju se promašeno i nesretno. Vrlo brzo se zaboravi kako je veća vrijednost međusobna ljubav, poštovanje, zajedništvo, skrb nego što svi zajedno posjeduju.

Nitko nas ne odgaja za posjedovanje koje bi bilo zdravo i cjelovito, a ne djelomično i škodljivo. Kako stjecati, a da ne izgubimo sebe u tom procesu? Kako postići nešto, a da ne naškodio bližnjem? Kako nešto posjedovati, a da nas to ne udalji od posjedovanja života vječnog i spasenja?

Gdje podvući crtu između potrebe i pohlepe? Isus nas odgaja kako bismo na ispravan način posjedovali jer nam ukazuje kako je mjera  posjedovanja nije u količini već u srcu. Ako ne vodimo računa o tome što Isus kaže, možemo postati žrtva pohlepe.

Mnogi društveni analitičari u dijagnozi današnjeg društva vide pohlepu kao najveće zlo koje ugrožava budućnost čovječanstva. Plodovi pohlepe su bolesne ambicije, škrtost, neumjerenost u kupovanju i trošenju, nesposobnost da dijelimo, potčinjavanje drugih našim nagonima i željama. Pohlepa je bit životnog stava kojem je osnovni pojam”ja” i “moje”.
Pohlepni ljudi su poput jame bez dna. Što više imaju, to više žele, a ipak nisu nikada zadovoljni.
U osnovi pohlepe je velika nesigurnost i pogrešno uvjerenje o tome što je izvor naše sigurnosti.

Jedina istinska i trajna sigurnost nalazi se u Bogu. On jedini zna što nam je potrebno kako bismo učili i napredovali. Kaže nam da se klonim svake pohlepe. Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje. Gospodin nam napominje da naučimo naše dane brojiti da stekne o mudro srce, govori nam što je ispraznost i što je punina. Ako se odlučimo slušati ga priskrbiti ćemo sebi velika, neprolazna dobra koja ćemo bez straha moći dijeliti s drugima sada na zemlji, te time i sebi priskrbiti vječno nebesko kraljevstvo. Dobrota Gospodina Boga našega, neka bude nad nama.

Lidi

OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU