(Rim 8, 35)
Tko će me rastaviti od ljubavi Tvoje, Gospodine Bože moj?
Da li nevolja? Da li tjeskoba? Da li bol?
O moj Isuse, utjeho moja!
Što je nevolja, što je tjeskoba i što je bol, kad Ti, Čovjek boli uzeo na se si sve moje nevolje i tjeskobe. Kad zbog mojih grijeha proboli su Tebe i zbog opačina mojih Tebe su satrli. Umjesto mene Ti kaznu si podnio i Ranama Svojim mene si iscijelio. I oslobodio me za život u ljubavi svojoj, za život u slobodi djeteta Božjega.
Tko će me rastaviti od ljubavi Tvoje, Isuse?
Da li progonstvo? Da li glad?
O moj Isuse, utočište moje!
Što je progonstvo i što je glad, kad Ti, okrjepa si moja i hrana moja. Ti si kruh života i tko dolazi k Tebi sigurno neće ogladnjeti i tko vjeruje u Te sigurno neće ožednjeti. I u svakom mome umoru i opterećenosti Ti me krijepiš. I otvaraš svoje blago i ponizno Srce da u njemu nađem odmor i utočište. Da u Tvome Presvetom Srcu nađem okrjepu duši svojoj.
Tko će me rastaviti od ljubavi Tvoje, Kralju srca moga?
O moj Isuse, ljubavi moja!
Ništa me od Tebe rastaviti neće. Jer Ti si me vezao konopcima svoje ljubavi. Ljubavi koja je za mene prolila i posljednju kap Svoje Predragocjene Krvi. Raspete Ljubavi koja mi sa Križa govori: Žedan sam, žedan sam ljubavi tvoje. I kako da Te ne ljubim, Kralju srca moga? I kako da ne otvorim srce svoje da u njemu sagradiš svoje prijestolje? Gospodine moj i Bože moj!
Ljiljana