Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 20, 1-9

 

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

 

Uskrs! Jedna riječ sadrži čudesno otajstvo osobe Isusa Krista: anđeo je navijestio njegovo rođenje, Bog se rađa kao čovjek, navješta čudesan nauk, prolazi proces osude, biva ubijen i treći dan je uskrsnuo. Radujmo se, makar se  se sada možda treba žalostiti zbog različitih kušnja! Na uskrsno jutro za garantirana nam je vječnost. Što se zbiva s apostolima? Pod dojmom Velikog petka, zbunjeni su i tjeskobni. Pred očima im je Isus mučen i raspet na križu. Odjednom stiže neočekivana vijest. Marija Magdalena nalazi prazni grob. Petar i Ivan trče tamo i uvjeravaju se da ga u grobu nema. Što se dogodilo? Ne znaju jer još nisu upoznali Pisma. Nema svjedoka, nitko nije vidio kada i kako je Isus izašao iz groba. Vide odložene povoje i smotani ubrus s njegova lica. Prvih dana nakon smrti drage osobe svatko ima potrebu doći do groba. Duboki osjećaji prožimaju dušu. Riječi nisu potrebne. Dovoljno je stajati i pustiti srcu da govori.

Marija Magdalena nosi sa sobom samo ljubav koja ne prihvaća smrt voljene osobe. Odjednom shvaća da je kamen otkotrljan, a grob otvoren kao ljudska sjemena za klicu novog života. Nema tijela u grobu i to je znak nade. Osjeća se proljeće u zraku, početak rađanja novog života. Uskrslog prepoznajemo očima srca i duše. To su oči vjere. Uskrs je blagdan koji skida povoje s usta duše, kako bismo bili spremni za proljeće života. Krist nije samo uskrsnuo, on je Uskrs. Poziva nas da uskrsnemo iz naših grobova ovisnosti i površnosti, modernih zabluda i javnih laži, od života zatvorena i zakočena, od srca ugasla bez vatre i topline, ledenih odnosa među bližnjima. Trebamo uskrsnuli od nas samih koji smo ni vrući ni hladni, ni dobri ni zli, ni živi ni mrtvi. Ovo vrijeme traži jasno kršćansko svjedočanstvo o poštivanju savjesti i života, svjedočenje smisla, nade, velikodušno ljubavi. Tek tada će na doći život ispunjen suncem, pravi život koji zaslužuje to ime. Isus se predao, Isus je uskrsnuo. Ljubav prema drugima odvela ga je na križ i uskrsnuće. Samo je ljubav besmrtna. Onaj koji je ljubio u ime svih svima je izvojevao besmrtnost. To je biblijski poruka svim ljudima i za sva vremena. Ljubav je ili jača od smrti ili je nema.

Važno nam je da živimo Uskrslog u svom životu, da činimo dobro kao što je i on činio u riječima i djelu. Kako je divno  kada Boga ljubi, kad se s njim hraniš, kad je on tvoj oslonac i snaga, kada od njegove dobrote i milosti sve očekuje. To je življeni Uskrs i prepoznaješ Njegov glas “Ne boj se. Ja sam s tobom  u sve dane do svršetka svijeta! “Nema veće sigurnosti od te kad si u Bogu usidren, kad te drži u svojoj ruci. Slavimo Uskrs! Isus je živ i želi biti živ u tebi, meni, u svakom od nas. Radujmo se! Amen.

 

Lidi

 

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA