Prva korizmena nedjelja

  1. ožujka 2019.

Prvo čitanje    Pnz 26, 4-10

Vjeroispovijest izabranog naroda

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije je govorio narodu: »Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se ­skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali ­loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu ­nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i ­dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 91, 1-2.10-15
Pripjev: Gospodine, budi sa mnom u nevolji!

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,

što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!

Bože moj u koga se uzdam!«

Neće te snaći nesreća,

nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

Jer anđelima svojim zapovjedi

da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi

da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.

Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,

zgazit ćeš lavića i zmiju.

Izbavit ću ga jer me ljubi,

zakrilit ga jer poznaje ime moje.

Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,

s njim ću biti u nevolji,

spasit ću ga i proslaviti.

Drugo čitanje   Rim 10, 8-13

Vjeroispovijest Kristova vjernika.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo:

Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja    Mt 4, 4b

Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje  Lk 4, 1-13

Duh ga je vodio pustinjom…
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.«

Isus mu odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu’.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji,

baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«

Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja.

 

 

Prve korizmene nedjelje u Evanđelju čitamo o Isusovoj kušnji u pustinji. Četrdeset dana proveo je Isus u pustinji. Bio je predan molitvi i postu i svo to vrijeme nije ništa jeo. Kad prođe četrdeset dana  pristupi mu đavao da ga iskuša. I krenuo je prvo od najslabije točke jer je računao s time da je Isus nakon četrdeset dana nejedenja morao biti gladan.

Đavao izaziva Isusa da učini čudo  kako bi utažio glad. Izaziva ga da kamenje pretvori u kruh i još k tome kaže: „Ako si Sin Božji“. Da Isus čineći čudesa dokazuje đavlu da je Sin Božji!?

Naravno, nije đavlu trebao dokaz nego je želio da Isus padne u ovoj kušnji. Zna đavao da se velike stvari mogu prodati za sitan novac. Sjetimo se samo Ezava sina Izakova koji svoje prvorodstvo proda za – tanjur variva!! (usp. Post 25, 29-34). No Isus, potpuno predan poslanju zbog kojeg je i došao na ovu zemlju odlučno odbija neprijatelja koristeći snagu riječi Božje.

Neprijatelj ne posustaje, nastavlja dalje, te Isusu nudi sva kraljevstva svijeta, vlast i slavu, želeći to naplatiti Isusovim poklonom njemu. Zna đavao kako zamamnim obećanjima  napraviti veliku štetu. Zar tako ne prevari i naše praroditelje, Adama i Evu, koji povjerovavši u laž platiše ogromnu cijenu? I opet Isusovo oružje protiv neprijatelja bijaše snaga riječi Božje.

U sljedećem napadu na Isusa, neprijatelj pokušava poljuljati Isusov identitet Sina Božjeg i sam lukavo citirajući riječ Božju. On želi staviti sumnju u to je li Bog vjeran svojim obećanjima. Dakako, Isus i na ovaj napad odgovora snagom riječi Božje, te je neprijatelj morao odstupiti.

Kroz ovaj događaj koji prikazuje kušnju Isusovu možemo naučiti o mnogim stvarima koje su od velike važnosti za naš vlastiti život. Svi mi svakodnevno doživljavamo razne kušnje i suočeni smo s mnogim napastima. Neprijatelj ljudskog roda – đavao, koristi svaku priliku i  sredstvo da nam nanese štetu. On je neumoran u tom poslu, kako kaže sveti Petar: „Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“  (1 Pt 5, 8). Dalje, jasno možemo vidjeti i strategiju njegovih napada. Uvijek napada tamo gdje smo najslabiji. To mogu biti naše duhovne rane, emocije, razne slabosti, požude, strasti, navezanosti na svjetovno i mnogo čega drugog što neprijatelj koristi da nam nanese štetu. On stalno pokušava unijeti smutnju, mržnju, zavist, ljubomoru, netrpeljivost, osude, svađe, nerazumijevanje i mnoga druga zla u naše obitelji, na radna mjesta, susjedstvo i općenito u međuljudske odnose. Najgore je što u tome prečesto uspijeva i tako prouzrokuje štetu i bolne posljedice u našim životima. A mi umjesto da to prepoznajemo i svoj otpor usmjerimo prema pravom neprijatelju koji izaziva zlo, na žalost svoj bijes često okrećemo prema ljudima koji nas okružuju i s kojima živimo. Iako nam je, evo Isus ostavio primjer kako se boriti protiv neprijatelja mi to opet ne znamo.

Kako ćemo i znati kada smo duhovno slijepi i nepismeni?

Isus svaki napad neprijatelja odbija riječima: „Pisano je…“ i tako pokazuje čvrstu i nepokolebljivu vjeru i povjerenje u riječ Božju i Božja obećanja.

A što je s nama? Kakva su naša iskustva u borbi protiv neprijatelja i kakvo je naše povjerenje u Božja obećanja i snagu njegove riječi?

Ako ne znamo što je pisano i ne poznajemo Božja obećanja pa zbog toga neprijatelj pravi kaos od naših života sami smo krivi. Riječ Božja dostupna je svima, ali je treba uzeti. Nitko se ne može opravdati za ovo neznanje. Sve je do nas osobno. Ako želimo da snaga Riječi Božje djeluje u našim životima moramo se malo i potruditi. Za početak uzeti Sveto pismo, čitati, razmatrati, moliti Duha Svetoga da nas vodi, prikazivati Gospodinu svoj život i da u njegovom svjetlu sagledamo sebe. Malo po malo naučit ćemo prepoznavati zamke koje nam Zli postavlja i uspješno se braniti, a isto tako pomagati i drugima da prime Riječ Božju u svoj život. No, ako radije provodimo vrijeme uz televizor gledajući serije i filmove prepune nasilja, pornografije, prevara i koječega drugog nego sa Svetim Pismom, što možemo očekivati? Snagu riječi Božje ili pak da nam život postane poput onih u ispraznim sapunicama koje gledamo? Televizor uzeh kao primjer, ali kolika su samo područja na kojima neprijatelj ima „utakmicu u nogama“? Koliko je samo onoga što nas svakodnevno zavodi i zasljepljuje tako da gubimo orijentaciju za pravi smjer, a da toga često nismo ni svjesni. To je sve radi toga što ne poznajemo moćno oružje za borbu koje nam je dano, a to je mač  Duha – Riječ Božja. Trebamo poznavati Riječ Božju da bismo mogli razlučivati što je za nas dobro a što nije i da bismo mogli donositi ispravne odluke za svoj život i živote onih za koje smo odgovorni. Jednom riječju da budemo zreli i odgovorni kršćani, a ne luđaci koje svijet, tijelo i požuda vitlaju kamo žele i hoće.  Zato braćo moja osvijestimo se i dobro pogledajmo kuda idemo. Krajnje je vrijeme!!

       Moramo znati tko smo, čiji smo i kakvom cijenom smo otkupljeni. I tako živjeti. Mi nismo pozvani da dokazujemo da smo kršćani nego da živimo kao kršćani! Bog nam je dao svoju Riječ kao moćno i nepobjedivo oružje na tom putu, a hoćemo li ga i upotrijebiti ovisi od nas samih. Amen!

Ljiljana

Isusova kušnja (Lk 4, 1-13)