Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 25, 31-46

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’
Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’
A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’
Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Posljednji sud je neizbježna stvarnost kojoj svi idemo. U gunguli današnjice u kojoj se brinemo za svjetovno i prolazno, čini nam se da je posljednji sud daleko. U biti idemo prema njemu svakim trenutkom svoga života. Hoćemo li na posljednjem sudu stati Gospodinu s desne ili lijeve strane?  Jesmo li ponizne ovce koje slušaju Pastirov glas ili smo bijesni jarci željni osobnog probitka? Sve ono što činimo danas prerasta u ono što ćemo postati sutra.

Kaže Gospodin: “Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan i napojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah gol, i zaogrnuste me …” Dakle, svaki put kad gladnome damo kruha, dali smo Gospodinu. Svaki put kad žalosnome ukažemo da žalost svoju može ugasiti na izvoru Žive vode, priznali smo Gospodina. U licu svakog brata čovjeka koji vapi za pomoću, možemo prepoznati lice Krista koji vapi da mu se vratimo sa svojih krivih putova i olupina svoga života.

Gospodin govori: “Prepoznaj me u bratu čovjeku, u toj ženi pored tebe, u svećeniku na oltaru, u starcu koji kleči na crkvenoj klupi. Otvori svoje oči i vidi me u nevinom dječjem pogledu, u zahvalnom pogledu prosjaka. Sjeti se da si stvoren za vječnost, a put do nje je ljubav prema bližnjemu”. I sve što je potrebno je ne biti na lijevoj strani. Ne biti u izmaglici svojih malih sebičnih želja, svoje dostatnosti, ravnodušnosti za druge ljude. Sve što je potrebno je ne biti izoliran u svoje uljuljane stavove, ne biti slijep i gluh na potrebe drugih.

Gospodin nas zove da se probudimo! Nije prekasno sve dok čujemo otkucaj sata u svom životu. Život je samo jedan ali hrli k svome cilju. Hoće li biti blagoslov ili prokletstvo, desno ili lijevo, ovisi samo o nama. I zato pogledajmo danas svog bližnjega kao da ga gledamo prvi put. Možda treba samo naš ljubazan osmjeh, samo malo pažnje, lijepu riječ. I već smo na putu za vječnost. Gospodin nas preko malih stvari zove da učinimo veliku stvar i da njima osvijetlimo sebi put za Život vječni.

Ankica

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA