Ma tko si ti da si ne možeš oprostiti.
Biti svjestan da postoji Bog nije dovoljno za spasenje. Vjerovati da je sve u Njegovim rukama nije dovoljno za blagoslov. Vjerovao sam da postoji Bog ali sam Ga vidio kao strašnoga suca. Živio sam vjeru tradicionalno, išao na misu kad bih mogao (dosta neredovito). O sakramentima da i ne govorim. Pričest – teško, ispovijed – daleko od mene. Od Božića do Božića pa i čak preskočiti nekoliko dok se nije počelo buniti nešto u meni. Nutarnji glas je odzvanjao: «KRVI KRISTOVA OPERI ME». Duša je tražila pomoć, a ja nisam znao kako si pomoći. Trebala mi je ispovijed. Nakon mjeseci odlaganja odlučio sam učiniti i to ne običnu nego životnu ispovijed. Opisati se ne može koji je to divan osjećaj biti u Njegovoj milosti. Spoznao sam da sam godinama živio u zabludi. Tada se moj život okrenuo na glavačke naravno na dobro. Nastupili su izljevi blagoslova duhovnih, zdravstvenih, materijalnih i svih drugih. A za sve to je bilo potrebno samo povjeriti svoj život Gospodinu, imati povjerenja u njegovu milost, ljubav i snagu. Vjerovati da On može sve.
Hvala Mu na svemu.
Kreni i ti i vidjeti ćeš kada očistiš dušu i srce da će se i tvoj život promijeniti. Uđi u milost Gospodnju. On te nestrpljivo čeka.
1 Iv 3,20 «Ako te i srce osuđuje – Bog je veći od našega srca i znade sve.»
Mario