O ženo, velika je tvoja vjera!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 15, 21-28
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Riječ Gospodnja.
U ulomku današnjeg Matejeva evanđelja, Isus nam daje primjer prave, ponizne i ustrajne vjere, žene tuđinke, koja moli za svoju kćerku.
Isusu dolazi žena Kananka, tuđinka, i moli ga da izliječi njenu kćerku. Isus se ne obazire, ali ona je uporna, moleći ga. Žena se bacila Isusu pred noge, iako je i dalje Isus grubo odbija, ona vjeruje i ne sumnja u Božiju dobrotu, ustrajna je pokazujući dubinu svoje vjere. Isus je vidio njenu vjeru i pouzdanje i uslišava je, hvali ženu poganku i hvali njenu vjeru, jer Bog vidi dobro tamo gdje mi ne vidimo ništa. Isusovo poslanje otvara se za sve ljude u nevolji i pokazuje nam kolika je moć zagovorne molitve vjernika.
I nama nekada život postane tvrd i nepodnošljiv, nađemo se u tjeskobama, padovima i gorčini, sami sa svojim mukama, ali ako imamo vjeru i pouzdanje u beskrajnu Božiju ljubav, i u takvim trenucima vjera nosi čovjeka vjernika.
Žena Kananka, poganka, bila je zadovoljna mrvicama ljubavi i milosrđa Božijeg, a mi, iako smo kršćani, nekada se ponašamo ravnodušno, odbijajuću kruh, koji nam Otac s ljubavlju daje ili ga primamo usputno, ne osjećajući s koliko ljubavi je natopljen. Živimo nekada mlako i ne vidimo Božiju ljubav i skrb u svome životu. Kruhu, koji nam Bog daje ne predajemo toliku važnost, već tražimo zemaljsko jelo, koje smatramo ukusnijim i slađim, umjesto da živimo od kruha nebeskoga, u kojem nam Bog daje samoga sebe, očekujući da ga sveto primimo i od njega živimo.
“Isuse, čuj naše molitve, ozdravi bolesne, utješi tužne, oprosti nam grijehe, pomozi nam da rastemo u vjeri i poznavanju tebe.” Amen.
Senka
