O ženo, velika je tvoja vjera!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 15,21-28

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Gospodnja.

Današnje evanđelje stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke, ne obazirući se na njezin vapaj.  Čudno je vidjeti ga ovako tvrdog, ali nas potiče na razmišljanje.
Njegove riječi provociraju, Kanaanka ne odustaje. I apostol Pavao htio je najprije navijestiti evanđelje Židovima. Kada su ga odbili okreće se poganima.
Evanđelist nam želi ovom zgodom pokazati da je otvaranje i širenje Radosne vijesti poganima u duhu Isusova postupanja.
Vidimo Isusa koji uči, koji postupno širi granice vlastitog poslanja, mijenja svoju odluku, zaustavlja se i prepoznaje veliku vjeru žene strankinje.
Ova žena je simbol svih koji vjeruju da ne postoje zatvorena vrata. Tko zna što je sve prolazila i gdje je tražila pomoć dok nije čula za Isusa? Nije se umorila, nije pustila Isusa na miru.

Bog sluša i onda kada nam se čini da ne sluša. Gledamo ženu koja viče i ne posustaje, koja pada ničice i moli Gospodina da joj pomogne. Teška situacija natjerala je nju da iskreno vapi za pomoć. Ljubav prema vlastitom djetetu, pronašla je put vjere, žive vjere koja spašava.
Netko reče da Bog na molitve odgovara na tri načina: “Da”, “Ne”, “Imam za tebe nešto bolje”. Kanaanki je odgovorio na prvi način.
Vrhunac njezine vjere izražene su riječima:”Da, Gospodine”. Time ona prihvaća njegov sud.

Prihvatimo i mi te riječi:”Da, Gospodine, ti imaš pravo.” Kod istinske vjere ostaje napetost između ljudskih želja i Božje volje.
Prava vjera ima samo jednu brigu: da sve ono što posjedujemo stavimo u Ruke koje su sigurnije od naših.
Uz rizik da se ljudski osjećamo potpuno odbačeni, imajmo povjerenja da će Bog pronaći put koji je za nas najbolji.

Molimo da svi budemo svjesniji Božjeg milosrđa i da budemo otvoreniji njegovom Duhu.
“Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje” (Ps 67,1-3).

Lidi

DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU