Ako te posluša, stekao si brata.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju 18, 15-20
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«
Riječ Gospodnja.
Današnja čitanja skreću nam pozornost na opomenu prema bratu čovjeku.
Od postanka svijeta postoji grijeh. Još od Adama i Eve narušavaju se odnosi između Boga i čovjeka i čovjeka i čovjeka, plemena i naroda.
Zbog svega toga Bog nam je dao Deset zapovjedi – svoj vječni zakon po kojem bi se trebali uspostavljati ljudski odnosi.
Isus je osjetio potrebu da te odnose unutar svoje zajednice Crkve stavi na razmatranje i da mu dadne svoju božansku oznaku.
Tako je lijepo rekao apostolima, učenicima ali i svima koji su ga slušali: “Pogriješi li brat tvoj…”
Mi ovdje možemo vidjeti sebe bez obzira tko smo i što smo u stvarnosti: brat, sestra, prijatelj, bilo tko drugi. Dakle ako pogriješi naš brat dužni smo ga nasamo upozoriti na tu činjenicu. Upozoriti ih na odnos s Božjom i ljudskim zakonom, kao i na posljedice.
Uspijemo li i naš se brat pokaje i prihvati naš savjet, Isus veli “stekli ste brata”.
No ako nas ne posluša ne smijemo odustati od istinske pomoći svom bratu. Isus nas poučava da moramo biti ustrajni i tražiti dalje pomoć Crkve.
Slijedimo li doista ove Isusove pouke?
Stavljam sebi a i svima na srce da se preispitamo koliko se borimo za braću i sestre oko sebe koji su na pogrešnom putu. Što činimo kad vidimo da se drugi gube: Sliježem li ramenima, osuđujem li ih na društvenim mrežama, jesam li bezosjećajan, slijedim li blagi put koji je Isus zacrtao pokušavajući pridobiti natrag svoju braću i sestre.
Često znamo komentirati naše mlade i njihovo ponašanje.
Koliko smo puta prišli u ljubavi tim mladima i pokušali pomoći, razgovorom, molitvom…
Pretihi smo u ovome bučnom svijetu… Bog nas poziva na opomenu.
Opomena u ljubavi… Ispunjenje zakona je ljubav.
Opomenuti u ljubavi – to je dužnost. Jer kako kaže pismo: “Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.”
Isus nam kaže gdje se moli u ime Isusovo, da je tu prisutan… zato molimo kao Crkva, zajednica u Isusovo ime i učinimo ga prisutnim u svojim životima i svijetu. Opominjimo, ljubimo i praštajmo… jer to je put na koji nas Isus poziva.
Neka tako bude… Amen.
Ivana